hrvatski

Struktura zajednica ptica u Park-šumi Maksimir

Istraživani park svojom površinom spada u velike gradske parkove. Tokom čitavog istraživanja zabilježeno je ukupno 41 vrsta ptica gnjezdarica. Broj vrsta gnjezdarica koje zasigurno gnijezde u šumskom dijelu parka je 24, a u perivoju 18. Prosječna ukupna relativna gustoća iznosi 19, 03 parova/točki za šumu i 18, 00 parova/točki za perivoj. Brojne vrste u šumskom dijelu su: velika sjenica (1, 83 para/točki), zeba (1, 75 para/točki), kos (1, 33 para/točki), plavetna sjenica (1, 33 para/točki), drozd cikelj (1, 17 para/točki), crnokapa grmuša (1, 17 para/točki), brgljez (1, 17 para/točki), veliki djetlić (1, 17 para/točki), crvendać (1 par/točkI), dugokljuni puzavac (1 par/točki) i čvorak (1 par/točki). Brojne vrste u perivoju su: vrabac (2 para/točki), velika sjenica (1, 75 para/točki), zeba (1, 75 para/točki), kos (1, 5 para/točki), plavetna sjenica (1, 25 para/točki), brgljez (1, 25 para/točki), čvorak (1, 25 para/točki), siva vrana (1, 25 para/točki), crnokapa grmuša (1 par/točki), drozd cikelj (1 par/točki). Struktura zajednica ptica u perivoju je sličnija zajednici ptica manjih gradskih parkova, dok je struktura zajednica ptica šumskog dijela sličnija strukturi zajednica ptica šumskih staništa Parka Prirode Medvednica (u hrastovim šumama). Najveća brojnost vrsta i gustoća djetlovki u gradu Zagrebu, u širem području, se nalazi u Parku Maksimir. U šumi i u perivoju se nalaze zajednice ptica koje se sastoje od vrlo abudantnih vrsta i onih zastupljenih u malom broju. Raznolikost gnjezdarica veća je u šumskom dijelu (H=4, 277) nego u perivoju (H=3, 948). Raznolikost vrsta u manjim gradskim parkovima i Parku prirode Medvednica je manja, što pokazuje da je Park Maksimir jedno od glavnih centara bioraznolikosti ptica gnjezdarica u gradu Zagrebu. U Park- šumi Maksimir dominiraju sekundarne dupljašice kao vrste koje se gnijezde u postojećim dupljama. Visokim gustoćama populacija dupljašica pogoduje prisutnost većeg broja starih hrastovih stabala i manji broj predatora. Tako je uloga parka za zaštitu tih vrsta vrlo velika. Prisutne su i vrste koje se gnijezde u krošnji ili u grmlju, s nešto manjom gustoćom, a najmanji udio zauzimaju vrste koje gnijezde na tlu. Razlog tome može biti uznemiravanje od strane posjetioca i pasa, koji često borave u parku. Kako je posjećenost parka veća u perivoju, vrste koje gnijezde na tlu češće grade gnijezdo u šumskom dijelu. Prema tipu supstrata na kojem se hrane, najzastupljenije su ptice koje se hrane na tlu. Najmanje prisutne su vrste koje se hrane u grmlju. Velika površina šume omogućuje razvoj bogate zajednice ptica gnjezdarica šumskih staništa. U parku su sve više prisutne vrste koje su tipične za gradske parkove poput kosa, vrapca i sive vrane. Kako se površina parka u gradu ne može povećati bitno je poznavati one sastavnice parka na koje možemo utjecati a koje će povećati broj i raznolikost vrsta u gradu, pogotovo onih grupa ptica koje su slabo zastupljene, poput vrsta zajednica otvorenih i vodenih staništa. Pri tome se treba usmjeriti posebna pozornost na one čimbenike koji povećavaju brojnost vrsta koje su u najzastupljenije u parku kako se njihov broj ne bi povećao.

gradski parkovi; ornitofauna; gnjezdarice; park Maksimir

nije evidentirano