hrvatski

Spontana komunikacija djece s poremećajima iz autističnog spektra

Spontano iniciranje komunikacije, neovisno o samom razvoju jezika, djeci s poremećajima iz autističnog spektra predstavlja najveći izazov. Stoga je i Nacionalno vijeće za istraživanje SAD-a (NRC, 2001), u koje je bilo uključeno 12 istaknutih stručnjaka različitih disciplina i orijentacija na području poremećaja iz autističnog spektra, izdvojilo spontanu, iniciranu komunikaciju kao prvi prioritet podučavanja djece s poremećajima iz autističnog spektra. Naglašavanje važnosti spontane komunikacije u svakodnevnim socijalnim iskustvima djece dovodi do izazova u njenom podučavanju. Nužno je preispitati strategije za poticanje komunikacije te činjenicu koliko su one zaista usmjerene na usvajanje spontane komunikacije, odnosno postizanje komunikacijske kompetencije. Cilj ovog rada bio je utvrditi potiče li se spontanost u programima podučavanja komunikacije koji su evaluirani u istraživanju. Ukupno je izdvojeno 48 istraživanja te su ona analizirana obzirom na funkcije komunikacije, okolinu u kojoj se provodila intervencija, osobe koje su provodile intervenciju, strategije intervencije, nacrt istraživanja, rezultate, generalizaciju i održavanje te spontanost komunikacije. Unatoč činjenici što većina analiziranih istraživanja izvještava o pozitivnim ishodima, odnosno o napretku sudionika u svim promatranim varijablama, ostaje vrlo upitno koliko podučavane strategije stvarno potiču komunikacijsku spontanost i općenito kompetentnost u komunikaciji djece s poremećajima iz autističnog spektra.

spontana komunikacija, poremećaji iz autističnog spektra, model kontinuuma

nije evidentirano

engleski

Spontaneous communication in children with autism spectrum disorders

Spontano iniciranje komunikacije, neovisno o samom razvoju jezika, djeci s poremećajima iz autističnog spektra predstavlja najveći izazov. Stoga je i Nacionalno vijeće za istraživanje SAD-a (NRC, 2001), u koje je bilo uključeno 12 istaknutih stručnjaka različitih disciplina i orijentacija na području poremećaja iz autističnog spektra, izdvojilo spontanu, iniciranu komunikaciju kao prvi prioritet podučavanja djece s poremećajima iz autističnog spektra. Naglašavanje važnosti spontane komunikacije u svakodnevnim socijalnim iskustvima djece dovodi do izazova u njenom podučavanju. Nužno je preispitati strategije za poticanje komunikacije te činjenicu koliko su one zaista usmjerene na usvajanje spontane komunikacije, odnosno postizanje komunikacijske kompetencije. Cilj ovog rada bio je utvrditi potiče li se spontanost u programima podučavanja komunikacije koji su evaluirani u istraživanju. Ukupno je izdvojeno 48 istraživanja te su ona analizirana obzirom na funkcije komunikacije, okolinu u kojoj se provodila intervencija, osobe koje su provodile intervenciju, strategije intervencije, nacrt istraživanja, rezultate, generalizaciju i održavanje te spontanost komunikacije. Unatoč činjenici što većina analiziranih istraživanja izvještava o pozitivnim ishodima, odnosno o napretku sudionika u svim promatranim varijablama, ostaje vrlo upitno koliko podučavane strategije stvarno potiču komunikacijsku spontanost i općenito kompetentnost u komunikaciji djece s poremećajima iz autističnog spektra.

spontaneous communication, autism spectrum disorders, continuum model

nije evidentirano