hrvatski

Buka, sluh i slušanje

Buka je zvuk koji je glasan, neugodan, neočekivan i/ili neželjen, a definira se i kao neželjena energija koja umanjuje kvalitetu signala ili podataka. Iz audiološke perspektive je u prvom redu bitna akustička energija koja dolazi do uha, a ne priroda niti kvaliteta zvuka. Dobro je poznato da povremena, kontinuirana ili ponavljana izlaganja velikim intenzitetom zvuka mogu oštetiti unutarnje uho. Uz oštećenja koja nastaju zbog profresionalne izloženosti buci u slobodno vrijeme sve su češća oštećenja zbog izloženosti buci u slobodno vrijeme. Suvremeni način života, uz druga onečišćenja u okolini, sve više nosi sa sobom i onečišćenja bukom koja je rastući, te sve ozbiljniji uzrok oštećenja sluha kod djece i mladih. Ranije spoznaje razlikuju privremeno i trajno oštećenje sluha, potom akutna i kronična oštećenja. Oštećenje lokaliziraju u pužnici i to u području koje prima i prenosi visoke frekvencije. Strukture koje su pritom oštećene su vanjske i unutarnje slušne stanice, a oblici audiometrijskih krivulja kod tog oštećenja su lakko prepoznatljivi. No nova istraživanja pokazuju da prilazno oštećenje sluha i nije u potpunosti prolazno, a oštećenja se osim u pužnici događaju i retrokohlearno. Tonski audiogram se pokazuje nedostatnom pretragom za utvrđivanje stvarnog oštećenja, a formule za izračunavanje jačine oštećenja ne odražavaju stvarnu razinu smetnji koje pacijent ima. Sve te činjenice upućuju na potrebu revizije opasnosti i ozbiljnosti oštećenja sluha bukom, kao i dijagnoze, patogogeneze i terapijskih mogućnosti. K tomu više i je i razlog ujedno i najlakše sprječiv uzrok ireverzibilnog oštećenja sluhom.

buka ; sluh ; slušanje

nije evidentirano