hrvatski

Kompetencije (školskih) pedagoga u Hrvatskoj: gdje smo i kamo idemo?

Školski pedagog smatra se najšire profiliranim odgojno-obrazovnim stručnjakom budući da obavlja najširi spektar poslova stručnih suradnika. Definira ga se kao osobu koja ima kompetenciju za profesionalni rad s mladima ili odraslim osobama na usvajanju novih znanja, gledišta, vrijednosnih orijentacija i sustavnom razvijanju njihovih raznovrsnih sposobnosti. Školski je pedagog percipiran kao stručnjak koji upravlja društvenim, administrativnim i inovativnim poslovima, uvodi promjene u rad škole, usmjerava i potiče nastavnike u proaktivnom radu, priprema djecu i mlade za život u modernom društvu te da propagira ideju građanskog društva i angažmana u zajednici. Očekuje se i da odgovara na izazove koji pred njega postavlja europska obrazovna politika te da spremno prihvaća i implementira njihove smjernice u rad svoje ustanove. Sve navedeno zahtijeva značajan angažman (školskih) pedagoga te posjedovanje adekvatnih kompetencija koje će im omogućiti uspješno obavljanje svakodnevnih (i novih) poslova. Školski bi pedagog dolaskom na radno mjesto trebao posjedovati kompetencije koje su mu potrebne kako bi kvalitetno obavljao svoj posao. Očekuje se da studij omogući razvoj i usvajanje onih znanja i vještina koje će pedagogu omogućiti da poslu pristupi na profesionalan i stručan način. Međutim, dinamika promjena u društvu nameće usavršavanje u struci kao uvjet bez kojega se ne može zamisliti ovladavanje potrebnim kompetencijama. Pri tome valja imati na umu da je upravo zbog izazova u području rada školskih pedagoga potrebno preispitivati njihove potrebe za sadržajem inicijalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja, koje će omogućiti razvoj sustava odgoja i obrazovanje te inicirati promjene koje je u sustavu potrebno provesti. Cilj je ovoga predavanja predstaviti rezultate istraživanja (provedenog putem mrežne ankete na reprezentativnom uzorku od 508 pedagoga, zaposlenih u hrvatskim osnovnim i srednjim školama u razdoblju od 15. listopada do 9. studenog 2012. godine.) kojim se ispitivala procjena važnosti kompetencija potrebnih za rad školskih pedagoga. Uz to, analizirala se njihova procjena o mjeri u kojoj su navedene kompetencije stekli tijekom visokoga obrazovanja odnosno tijekom različitih programa stručnog usavršavanja koje su pohađali. Rezultati istraživanja pokazuju kako postoje značajne razlike u procjeni važnosti pojedinih kompetencija i njihovom stjecanju tijekom visokoškolskog obrazovanja odnosno programa stručnog usavršavanja. Tako primjerice pedagozi kao neke od najvažnijih (visoko rangiranih) kompetencija za svoj rad procjenjuju - Osposobljenost za provođenje savjetodavnog rada s učenicima, Poznavanje pedagoške dokumentacije i Osposobljenost za rad s roditeljima dok za te iste kompetencije rangiraju srednjim ili niskim vrijednostima kada je riječ i njihovom stjecanju tijekom visokoškolskog obrazovanja odnosno programa stručnog usavršavanja. Također, vrlo zanimljiv istraživački podatak jest i to da pedagozi nisko procjenju važnost većine kompetencija europske dimenzije u obrazovanju (primjerice: Poznavanje postupka prijave na programe Europske unije, Poznavanje europskih trendova u obrazovanju i druge), a koje se mogu/trebaju smatrati budućnošću djelovanja u europskom (obrazovnom) prostoru. Osim navedenih, rezultati istraživanja otvaraju i neka nova (istraživačka) pitanja o izazovima razvoja profesije pedagoga u budućnosti.

školski pedagozi; kompetencije

nije evidentirano