hrvatski

Roditeljstvo i djetetova socijalna kompetencija kao odrednice školskog postignuća i percepcije odnosa među učenicima u razredu

Suvremena istraživanja bave se suradnjom obitelji i škole ispitujući povezanost različitih obiteljskih varijabli, roditeljske uključenosti u život djeteta, sa funkcioniranjem djeteta u školi odnosno s prilagodbom djeteta u školskom okruženju. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos roditeljskog nadzora i uključenosti u školu te djetetove socijalne kompetencije sa školskim postignućem i percepcijom odnosa među učenicima u razredu. Za potrebe rada postavljen je teorijski model kojim se predviđa izravni i neizravni učinak roditeljskog ponašanja na djetetovo akademsko i socijalno funkcioniranje u školi. U istraživanju su sudjelovala 1024 učenika od 5. do 8. razreda iz 20 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj i jedan od njihovih roditelja ili skrbnika. Učenici su popunjavali skale kojima je ispitivana njihova percepcija odnosa među učenicima u njihovom razredu i samoprocjena socijalne kompetencije, a upitnikom su prikupljeni i podatci o prosjeku ocjena na završetku prethodnoga razreda. Roditelji su popunjavali skale za procjenu roditeljskog nadzora i uključenosti u školu te djetetove socijalne kompetencije. Rezultati testiranja postavljenog teorijskog modela kojim su predviđani izravni i neizravni, putem djelovanja na socijalnu kompetenciju djeteta, učinci roditeljskog nadzora i uključenosti u školu na djetetovo školsko postignuće i percepciju odnosa među učenicima u razredu pokazuju kako ponašanje roditelja ima i izravan i neizravan učinak na djetetovo akademsko i socijalno funkcioniranje u školi. Nedovoljan roditeljski nadzor djeluje negativno na djetetovo školsko postignuće i percepciju odnosa među učenicima, ali samo neizravno, kroz negativan učinak koji ima na socijalnu kompetenciju djeteta. Veća uključenost roditelja u školu ima i izravan i neizravan, putem učinka na socijalnu kompetenciju djeteta, pozitivan učinak na djetetovo školsko postignuće i percepciju odnosa među učenicima. Rezultati ukazuju na to da socijalna kompetencija djeteta značajno posreduje učinke roditeljskog ponašanja na akademsko i socijalno funkcioniranje djeteta u školi, a odnosi među ispitivanim konstruktima u modelu ostaju stabilni bez obzira na to je li izvor podataka o djetetovoj socijalnoj kompetenciji roditelj/skrbnik ili samo dijete. Dobiveni rezultati razmatraju se u kontekstu izravnih i neizravnih učinaka roditeljskog ponašanja na akademske i neakademske ishode u školskom okruženju.

roditeljski nadzor; roditeljska uključenost u školu; socijalna kompetencija; školski uspjeh; odnosi među učenicima

nije evidentirano