hrvatski

Djeca s meningomijelokelom liječena u Klinici za dječje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split-usporedba dvaju desetogodišnjih razdoblja

Meningomijelokela je izbočenje moždanih ovojnica i živčanog tkiva kroz rascjep lukova kralježaka. Najvažniji je primjer defekata neuralne cijevi, jer zahvaćena djeca obično prežive. Oko 80% lezija bilježi se u lumbalnom području. Najčešće su povezane s Arnold-Chiari malformacijom. Meningomijelokelu prate razne komplikacije od kojih su najčešće hidrocefalus te ortopedski i urinarni poremećaji. U liječenju se nastoji napraviti operacijski zahvat zatvaranja lezije u prvom danu života. CILJ: utvrditi učestalost meningomijelokele u razdobljima 1.1.1993.-31.12.2002. te 1.1.2003.-31.12.2012. godine, usporediti učestalosti u dva promatrana razdoblja, utvrditi učestalost meningomijelokele u odnosu na regionalno porijeklo, najčešću lokalizaciju meningomijelokele, prosječan operacijski dan te učestalost komplikacija meningomijelokele u dva promatrana razdoblja. METODE: ispitanici su djeca s meningomijelokelom koja su liječena u Klinici za dječje bolesti KBC-a Split u razdoblju 1993.-2012. godine. Originalni podaci dobiveni su uvidom u povijesti bolesti. REZULTATI: u razdoblju 1993.-2002. godine zbog meningomijelokele liječilo se 54 djece, što je 0, 21% od ukupnog broja liječenih u Klinici (25633), a u razdoblju 2003.-2012. 15 djece, tj. 0, 045% od ukupnog broja liječenih (33033). χ2-testom dokazali smo da postoji statistički značajna razlika pojave bolesti u dvama istraživanim razdobljima. Arnold-Chiari malformaciju imalo je 42 djece (78%) iz prvog te 8 (53, 3%) iz drugog razdoblja. Bolesnici su klasificarani po Byrdu, a najviše ih je bilo u prvoj skupini (41, tj. 76% u prvom te 11, tj. 73% u drugom razdoblju). Najveći udio u prvom razdoblju čine pacijenti iz Bosne i Hercegovine (44%), a u drugom iz Splitsko-dalmatinske županije (60%). Najčešća lokalizacija zabilježena je u lumbalnoj regiji (77, 8% u prvom te 93, 3% u drugom razdoblju). Prosječan operacijski dan operiranih pacijenata u prvom je razdoblju četrnaesti, a u drugom deveti. Probavni poremećaji prisutni su kod 38 (70%) ispitanika iz prvog te 5 (37%) iz drugog razdoblja, ortopedski poremećaji kod 40 (74%) ispitanika iz prvog te 8 (53%) iz drugog razdoblja, hidrocefalus kod 43 (80%) ispitanika iz prvog te 9 (60%) iz drugog razdoblja, a urinarni poremećaji kod čak 50 (93%) ispitanika iz prvog te 9 (60%) iz drugog razdoblja. ZAKLJUČAK: u razdoblju 1993.-2002. godine u Klinici za dječje bolesti KBC-a Split liječena su 54, a u razdoblju 2003.-2012. godine 15 bolesnika s meningomijelokelom. Postoji statistički značajna razlika pojave bolesti u dvama desetogodišnjim razdobljima. Najčešća lokalizacija je u lumbalnoj regiji (81, 16%). Najčešće komplikacije meningomijelokele su hidrocefalus (75%), urinarni (86%), ortopedski (70%) te poremećaji probavnog sustava (62%).

meningomijelokela; Klinički bolnički centar Split

nije evidentirano