hrvatski

Cakavizam u Rijeci (prilog dijakronijskoj dijalektologiji)

Cakavizam je pojava potpune ili djelomične depalatalizacije glasova č, ž i š u određenim, uvijek uzmorskim čakavskim govorima. Prvu je temeljitu raspravu o toj pojavi napisao poljski slavist M. Małecki (1929) i dovodeći je u vezu s poljskim mazurzeniem pripisao je utjecaju romanskih idioma te je datirao u 17. stoljeće. Osobita je važnost toga rada u hrvatskoj filologiji u tome što je M. Małecki prvi popisao cakavske punktove. Za Rijeku se, međutim, znalo da je cakavska i tridesetak godina prije nalaza M. Małeckoga, i to iz studije R. Strohala u kojoj stoji da na području grada Rijeke postoje dva tipa cakavizma. S obzirom na činjenicu da je Rijeka povijesno bila urbana sredina, ali s koherentnom jezičnom situacijom u kojoj se grad mogao poistovjetiti s pojmom dijalektološkoga punkta u klasičnom smislu te riječi, i s obzirom na to da kroz književno stvaralaštvo, notarijat, život crkve i dr. već od 15. stoljeća postoji bogat raspon tekstova, cilj je ovoga rada provesti temeljitu analizu tekstova koji su nastajali u Rijeci, ili su se u Rijeci koristili ili su namijenjeni za korištenje u Rijeci na hrvatskom jeziku (s time da se pod tim pojmom podrazumijevaju i elementi hrvatskoga u crkvenoslavenskom hrvatskom jeziku, tekstovi pisani čakavski i tekstovi pisani kakvom drugom inačicom hrvatskoga jezika s elementima čakavštine) te utvrditi vremenski okvir pojave cakavizma u analiziranim tekstovima, prikazati kronologiju te pojave po stoljećima te utvrditi dijakronijsku tipologiju cakavizma u Rijeci. U tu su svrhu pregledani tekstovi pisani glagoljicom i latinicom koji su nastajali u Rijeci u vremenskom razdoblju od 13. st., kada je nastao najstariji riječki glagoljički fragment, do 20. st. i traga cakavizma u hrvatskoj književnosti. Prva je pojava cakavizma u analiziranim tekstovima zabilježena u tridesetim godinama 16. st. u glagoljskom blagajničkom registru riječke općine, a posljednji su njezini tragovi potvrđeni u (drugoj) polovici 20. st. u studijama M. Mezorane i I. Lukežić. Suvremeni govor grada Rijeke je složen lingvistički konglomerat u kojemu nema cakavizma. Rezultati ovoga istraživanja prilog su stvaranju dijakronijske slike govora grada Rijeke, prilog su i dijakronijskoj dijalektologiji čakavskoga narječja, a osobito razvoju, dataciji i sudbini cakavizma u hrvatskom jeziku.

hrvatski jezik, čakavsko narječje, povijesna dijalektologija, govor grada Rijeke, cakavizam

nije evidentirano