hrvatski

Genski polimorfizmi estrogenskog receptora alfa, androgenog receptora i aromataze u izoliranoj fibrilaciji atrija

Uvod: Prema do sada objavljenoj literaturi, postoje naznake da bi polimorfizmi estrogenskog receptora mogli biti povezani s izoliranom FA. S obzirom na njihovu biološku ulogu i povezanost, moguće je da i polimorfizmi drugih receptora odnosno enzima igraju ulogu u izoliranoj FA. ----- Cilj: Analizirati povezanost genotipa s obzirom na polimorfizme (TA)n ESR1, (CAG)n AR i (TTTA)n CYP19A1 s pojavom izolirane fibrilacije atrija u odnosu na kontrolnu skupinu. ----- Ispitanici i metode: U ovoj studiji parova sudjelovalo je 117 bolesnika s izoliranom FA i 197 zdravih ispitanika koji su služili kao kontrole. Glavni kriterij uključivanja u skupinu bolesnika s izoliranom FA bila je elektrokardiografski dokumentirana epizoda FA, bez poznatih etioloških čimbenika za FA (tj. arterijska hipertenzija, srčano popuštanje, bolest srčanih zalistaka, kardiomiopatija, kongenitalne srčane greške, koronarna bolest, bolest štitnjače, pretilost, šećerna bolest, kronična opstruktivna bolest pluća, apneja u spavanju i kronična bolest bubrega). Iz ispitivanja su isključeni bolesnici pušači te korisnici alkohola i droga. Kontrolnu su skupinu činili zdravi zaposlenici KBC-a Zagreb podvrgnuti sistematskom pregledu, kao i drugi zdravi korisnici usluga KBC-a Zagreb (npr. darivatelji koštane srži) sa zdravim srcima i normalnim elektrokardiogramima. Svim ispitanicima izvađeno je 5 ml krvi iz periferne vene te im je iz leukocita izolirana genomska DNA. Odrećivanje genotipa učinjeno je pomoću lančane reakcije polimeraze (PCR) sa obilježenim prednjim i neobilježenim reverznim primerima. Nakon amplifikacije, produkti PCR podvrgnuti su elektroforezi na gelu od 6% poliakrilamida u automatiziranom uređaju za sekvencioniranje. Određivanje alela učinjeno je pomoću računalnog programa. Genotipizacija je provedena od strane laboratorijskog osoblja kojima nije bio poznat status ispitanika s obzirom na izoliranu FA. Mann– Whitney U test korišten je za uspoređivanje razlika između bolesnika i kontrola za kontinuirane varijable, a za kategorijske varijable korišten je χ2 test. Svi polimorfizmi analizirani su isprva zasebno, prema broju ponavljanja polinukleotidnih sekvencija, a potom su razmatrani kao kombinacije alela. Povezanost pojedinih genotipova s FA, analizirana je pomoću binarne logističke regresije ; načinjeni su modeli s FA kao ishodom za svaki pojedini gen. Za sve analize, p<0.05 (double-sided) smatran je signifikantnim. ----- Rezultati: Nakon rangiranja prema spolu, po broju dinukleotidnih ponavljanja, zamjetna je veća zastupljenost duljih alela ((TA)n>21) u skupini bolesnika s FA koja se nakon raščlanjivanja po spolu jasno može pripisati muškarcima s FA, 43.1% vs. 33%, p=0.012. Osim toga, potvrđena je i povećana učestalost haplotipova s kombinacijom dviju "dugih" alela u skupini muškaraca s FA, 19.2% vs. 7.6%, p=0.021. Prilikom analize haplotipova gena androgenog receptora, primjećen je manji udio LL genotipa ((CAGn<22)) kod žena s FA u odnosu na zdrave kontrole, rezultat međutim nije statistički značajan. Nije nađeno razlika u distribuciji (TTTA)n polimorfizma CYP19A1 gena između skupine s FA i kontrolne skupine. Prema rezultatima binarne logističke regresije, nosioci ESR1 LL genotipa izvrgnuti su dvostruko većem riziku FA od ostalih ispitanika, OR=2.05, CI=1.06-3.95, p=0.032. Nakon što su u modele su uključene i ostale varijable: krvni tlak (MAP u mmHg), starost ispitanika (u godinama), indeks tjelesne mase (BMI u kg/m2) te muški spol (1-da, 0-ne). ESR1 LL genotip ostao je signifikantan prediktor bez značajne promjene rizika. ----- Zaključak: Postoji pozitivna povezanost između broja dinukleotidnis ponavljanja (TA)n polimorfizma ESR1 gena s izoliranom FA kod muškaraca. Ta povezanost mogla bi upućivati na ulogu estrogena i njihovih receptora u patofiziologiji FA. Potrebna su daljnja istraživanja na većem broju ispitanika te istraživanja na molekularnoj razini kako bi se ta uloga razjasnila i iskoristila kao potencijalna metoda liječenja.

izolirana fibrilacija atrija; estrogenski receptor alfa; androgeni receptor; aromataza; genski polimorfizmi

nije evidentirano