hrvatski

Poteškoće u usvajanju turskog ablativa kod hrvatskih govornika i njihovi uzroci

U nastavi turskog jezika sa studentima turkologije kojima je materinski jezik hrvatski primijetili smo da pri usvajanju triju turskih prostornih padeža (lokativa, dativa i ablativa) studenti najlakše svladavaju upotrebe lokativa, dok najviše poteškoća imaju s usvajanjem ablativa. Ovaj rad nastoji uputiti na najčešće pogreške studenata koje se tiču usvajanja ablativa, a potom i rasvijetliti uzroke tih poteškoća analizirajući različita značenja ablativa i uspoređujući načine jezičnoga strukturiranja prostornih koncepata u turskom i hrvatskom jeziku. Rezultati analize upućuju na to da bi poteškoće u usvajanju ablativa mogle proizlaziti iz dvaju glavnih čimbenika: iz (1) utjecaja gramatičko-značenjskih struktura materinskog (hrvatskog) jezika te načinâ konceptualizacije pojedinih prostornih odnosa koji su u sprezi s tim jezičnim strukturama, te iz (2) izražene višeznačnosti turskoga ablativa i nemogućnosti jasnog prepoznavanja motivacijskih veza među njegovim različitim značenjima. Upućivanje na različitosti u strukturiranju koncepata u dvama jezicima te rasvjetljavanje motivacijskih veza među naizgled nepovezanim značenjima ablativa moglo bi pridonijeti olakšavanju usvajanja ablativnih upotreba pri učenju turskog kao stranog jezika.

Turski kao strani jezik; hrvatski jezik; semantika padeža; ablativ; prijedložno-padežne konstrukcije; prostorni odnosi.

nije evidentirano