hrvatski

Likovno obrazovanje: nove pedagoške prakse

U radu se analiziraju ove pedagoške prakse u umjetničkom obrazovanju u svijetu, kao nove modele umjetničkog obrazovanja i nove metode poučavanja, uvjetovane karakterom suvremene umjetnosti i brzim promjenama u društvu kao cjelini. suvremena umjetnost, bazirana na postmodernoj paradigmi traži primjenu drugačijih metoda u poučavanju umjetnosti. Zbog toga se logično nameće pitanje kako uskladiti obrazovne ciljeve s novom realnošću i kako odabrati najbolje, najprikladnije metode kojima bi se došlo do tih ciljeva. Tujekom istraživanja različitih praksi umjetničkog obrazovanja u sustavu obveznog obrazovanja u proteklih deset godina u svijetu, nametnuo se zaključak da još uvijek postoje znatne razlike, ali i da postoje određene sličnosti, što može značajno unaprijediti poziciju umjetnosti u obrazovanju. U radu se analiziraju tri opće prihvaćena modela umjetničkog obrazovanja: obrazovanje usmjereno na stjecanje kompetencija, obrazovanje usmjereno na istraživanje i učenje na temelju dokaza i model interdisciplinarnog povezivanja s drugim predmetima, a nakon toga i metofološke smjernice koje od umjetničkog obrazovanja očekuju potporu osobnom razvoju učenika i zazvoju socijalno-emocionalnih kompetencija te potporu razvoju krutičkog mišljenja. Prepoznavanje ovih suvremenih praksi u svijetu moglo bi po mnogo čemu relevantno za obratzovni sustav u Hrvatskoj budući da se likovno obrazovanje kao predmet Likovna kultura nalazi u programu obveznog obrazovanja.

nove metode poučavanja u umjetničkom obrazovanju, obrazovanje usmjereno na stjecanje kompetencija, obrazovanje usmjereno na istraživanje, socio-emocionalne kompetencije, Eflandov eklektički pristup

nije evidentirano