hrvatski

Marulićeva Tropologija u svjetlu patrističke alegoreze (II.)

Uvažavajući poznatu Marulićevu opasku o poteškoćama točnog ubiciranja biblijskih toponima rad sustavno prati i u Tropologiji i u odgovarajućim stihovima na koji način on otklanja spomenute zapreke. Pri tom se utvrđuje da se pisac uglavnom oslanjao na podatke koje je nudio sv. Jeronim i koji su u kataloškoj formi okupljeni u njegovim spisima De nominibus et locis Hebreorum i Excerpta de aliquot Palestinae locis. Također, kako se u radi pokazuje, svoje kratke opise mjesta izvodio je iz etimologija koje rabi patristička tradicija ili iz otajstvenih smislova koje kršćanski egzegete pokazuju u svojim tumačenjima uz pojedine toponime. Inače, rad Marulićeva Tropologija u svjetlu patrističke alegoreze(II.) zapravo je drugi dio već objavljenog teksta pod istim naslovom. U njemu se nastavlja interpretirati Marulićevo obrazlaganje opjevanih biblijskih događaja, uz IV., V. i VI. pjevanje Davidijade, dakle one zgode od oslobađanja grade Keile, preko Davidova bježanja pred Šaulom do poraza na Gelboi i Davidova oplakivanja Šaulove i Jonatanove smrti odnosno do pokopa njihovih tjelesa u gradu Jabešu. Duhovni smislovi, koje pisac otkriva u tim zgodama, daju se grupirati u nekoliko tematskih nizova, međusobno isprepletenih još od komentara uz početna pjevanja, čime se Marulićeva Tropologija pokazuje u svojoj koherentnosti za razliku od sličnih tekstova, tradicionalno fragmentarnih. Tu se dakle otkrivaju najave iz Kristova života posebice iskušenja i zamke koje su mu postavljaji pismoznanci i farizeji kako bi ga optušili i osudili, širenje evanđelja među poganima i stvaranje univerzalne crkve, njezina borba protiv hereza i propast židovskog kraljevstva odnosno istek vremena Zakona i proroka. Povezanost Starog i Novog zavjeta ostaje i dalje ključna magistrala duhovnih smislova. U pronalaženjima mističnih značenja često se doziva Marulićev versificirani i prošireni biblijski predložak kao ravnina povijesnog smisla. U radu se pokazuje da su ta proširenja u stihovima Davidijade nadahnuta iz tradidicije patrističkog latiniteta kao i sama Tropologija i da u sebi održavaju signale alegorijskog diskursa. Ta mjesta pjesnik pojačava u pojedinim slučajevima jasnim kršćansko – moralnim vizurama, pa ona sama postaju razvidno markirana kao alegorijski diskurs. Rad se osvrtao na ta mjesta samo u onim slučajevima u kojima su izravno povazana ss sadržajima Tropologije odnosno spomenutih pjevanja. U radu se potvrđuje da je od svih tekstova koji su se bavili interpretiranjem otajnih smislova u Knjizi kraljeva Bedina Allegoryca expositio in Samuelei po svojim obrazloženjima najbliža sadržajima Marulićeve Tropologije ne samo uz IV., V. i VI. pjevanje, već i od njezina početka. Za razliku od Hrabana Maura, Walefrida Strabona i Anđela iz Luksovila, koji su su se izravno naslanjali na Bedina tumačenja, koja završavaju Šaulovom smrću, Marulićev je odnos daleko suptilniji i prepoznaje se tek u podrazumijevanju trnsformacijskih postupaka uz pojedina mjesta.

egzegeza; etimologija; patristički; Jeronim; diskurs

nije evidentirano