hrvatski

Uneseni predatori u slatkovodnim ihtiozajednicama jadranskog slijeva

Jadranski slijev Hrvatske poznat je po svojoj izrazito endemskoj ihtiofauni u kojoj gotovo svaka rijeka ima svoju posebnu riblju zajednicu. Posebnost tih ribljih zajednica je i u tome što u njima nema pravih predatorskih vrsta. Translocirane predatorske vrste (posebice štuka i smuđ) unesene u jadranski slijev uzrokovale su promjene čije posljedice treba tek sustavno sagledati. Dok se smuđ može smatrati samo translociranom vrstom čije populacije nisu u ekspanziji u otvorenim vodotocima, štuka je primjer i invazivne vrste koja se brzo širi u svim vodotocima u koje je ubačena. Smuđ je zabilježen samo sporadično u rijeci Mirni i Neretvi te sa stabilnim populacijama samo u akumulacijama Butoniga i Tribalj, a štuku nalazimo u rijekama Mirni s akumulacijom Butoniga, Gackoj i Švičkom jezeru, Lici i akumulaciji Kruščica, Cetini s akumulacijama i kanalima, Vranskom jezeru na Cresu, Vranskom jezeru kod Biograda, Prološkom blatu, Šarenim jezerima kod Knina, a u novije vrijeme u rijekama Krki i Vrljici. Populacije štuke, na većini lokaliteta, stare su već nekoliko desetaka godina i posljedice na ihtiofaunu se mogu sagledati, no nalazi u Krki i Vrljici relativno su novijeg datuma pa tek predstoji vidjeti kako će riblja zajednica reagirati. Posebno će biti važno pratiti utjecaj štuke na ugrožene populacije mekousne u tim rijekama kako bi se pravovremeno mogli poduzeti odgovarajući koraci zaštite.

štuka; smuđ; endemske zajednice; translocirane vrste; invazivne vrste

nije evidentirano