hrvatski

Suvremene kriminalističke teorije

Kriminalistička znanost danas je samostalna znanost sui generis. Atribut znanosti daju joj poseban predmet proučavanja i istraživanja, specifian pristup procesu kriminalističkog istraživanja, posebne samostalne metode istraživanja i vlastite teorije. Kriminalističku znanost u užem smislu čine teorije i njezina dogmatika, koje svojim autoritetom i znanstvenom utemeljenošću postaju neizbježivi i neizostavni dopunski izvor za primjenu pravila kriminalističke znanosti. Teorija i praksa kriminalističke znanosti međusobno se nadopunjuju i zajednički pridonose jedinstvenom cilju i zadaći te znanosti, in ultima linea prevenciji i represiji (suzbijanju) kriminaliteta. Navedeno je bilo razlog da smo se odlučili napisati ovaj rad. U ovom radu teorijama kriminalističke znanosti pristupa se primarno s gnoseološkoga stanovišta. To je spoznaja sadržaja te znanosti kao posebne vrste pojava. Teorije kriminalističke znanosti zbog njezine prirode ne mogu imati nacionalno obilježje jer univerzalnost njezinih znanstvenih temelja i načela, njezine komparativne i povijesne metode i komponente uvijek joj daju univerzalna obilježja. Kriminalistička je znanost internacionalna, univerzalna i optimalno slobodna u prosuđivanju. Teorije kriminalističke znanosti dio su politike suzbijanja kažnjivih ponašanja, ponajprije kad u toj politici sudjeluju ante delictum. Iako će se u ovom radu više govoriti o pojmu „teorija“, na ovom mjestu navodimo opći pojam teorije: Teorija je „promišljeno i uopćeno znanje o nekoj pojavi ili o više pojava zasnovano na njihovim bitnim zakonitostima“ (Hrvatski enciklopedijski rječnik, EPH i Novi Liber, Zagreb, 2004.). Jedan od temeljnih uvjeta da bi kriminalistička znanost bila znanost jest da mora imati poseban predmet proučavanja i istraživanja i svoje posebne i samostalne metode istraživanja. Teorije kriminalističke znanosti bave se sustavnim istraživanjem predmeta te znanosti. One nastoje otkriti najpovoljnije (optimalne) načine istraživanja kriminalnih pojava rekonstruiranjem prošlosti spornih događaja. Zbog navedenoga kriminalistička znanost razvija vlastite teorije, koje su u njezinoj isključivoj domeni. Te su teorije brojne i o njima će se upravo govoriti. Sadržaj ovog rada zahtijeva širok i razveden spektar kategorija i pojmova i termina, što su autori rada poštovali. Svaki pojam i kategorija maksimalno su pozicionirani, prikazani, razjašnjeni i objašnjeni. Posebna pozornost pridavana je konceptualizaciji stručnih pojmova i termina, uglavnom iz područja kriminalističke znanosti. Radi lakšeg neometanoga praćenja izlaganja, ne citiraju se rabljeni literaturni izvori i njihovi autori u tekstu rada ili u bilješkama, nego se oni navode na kraju rada. Izravno preuzeti tekst nekih autora stavljen je među navodne znakove. Važan je oblik, sadržaj i mehanizam reagiranja tijela represije na asocijalna i antisocijalna ponašanja pojedinaca. To pitanje uvelike razmatraju upravo kriminalističke teorije.

kriminalistika; forenzika; teorije

nije evidentirano