hrvatski

Frankopanski kaštel Novigrad na Dobri, deplijan izložbe

Stari grad Novigrad uzdiže se nad desnom obalom rijeke Dobre desetak kilometara zapadno od Karlovca, na trasi stare Karolinske ceste koja je od dvadesetih godina 18. stoljeća povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Vrbovskog i Mrkoplja, a čiji je nezaobilazan dio i vrlo dobro očuvani stari kameni most preko Dobre. Most je smješten u neposrednoj blizini Staroga grada i povezuje ga s naseljem Novigradom na Dobri. Izvori od 13. stoljeća kraj oko Dobre nazivaju prema imenu rijeke, a samo se mjesto Dobra tako po prvi puta naziva krajem 13. stoljeća. Pretpostavlja se da je u 13. stoljeću također postojao utvrđeni grad koji je predstavljao svjetovnu vlast nad novigradskim krajem, odnosno ondašnjim posjedom Dobra. Međutim on se izrijekom u povijesnim vrelima ne spominje. Povijesni izvori šute i o kasnijem – novome gradu gotovo sve do polovine 16. stoljeća. Prvi zabilježeni spomen starog grada Novigrada datira iz 1544. godine u ugovoru o zajednici dobara i uzajamnom nasljedstvu između Stjepana Frankopana Ozaljskog i Nikole Zrinskog, a potom se stari grad spominje odmah 1558. godine u dokumentu o procjeni Stjepanovih imanja u vezi presude Banskog suda kojom su njegova dobra trebala biti zaplijenjena. Stari grad Novigrad je, međutim, u vlasti Frankopana bio i prije, barem od vremena Stjepanovog unuka – kneza Bernardina Frankopanskog koji je, kako možemo iščitati iz slijeda povijesnih zbivanja, arheoloških istraživanja i arhitekture samoga grada, bio i graditeljem novigradskog kaštela. Grad je u vlasti Frankopana do stradanja Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog 1670.-1671. godine, kada je opljačkan i uskoro dolazi u posjed zapovjednika Karlovačkog generalata Ivana Josipa Herbersteina koji njime upravlja do smrti 1689. godine, a oporučno ga ostavlja redu Malteških vitezova. Malteški red prodaje ga 1746. godine barunu Stjepanu Patačiću, koji izvorni renesansni kaštel preuređuje u barokni dvorac. Nakon francuske okupacije, 1809. godine Bartol Patačić prodaje dvorac Mirku Haraminčiću, a kasniji vlasnici dvorca još su i karlovački trgovac Franjo pl. Türk (do 1919.) te naposljetku barun Zdenko Turković, koji ga 1939. poklanja hrvatskom narodu, dok imanje prodaje Banovini Hrvatskoj. Godine 1944. grad su zapalili partizani.

Novigrad na Dobri; kasni srednji vijek; rani novi vijek; Frankopani; muzejska izložba

nije evidentirano