hrvatski

Utjecaj lijekova na štitnjaču: transplacentarni prijelaz i djelovanje na fetus

Prikazani su učinci lijekova koji mogu uzrokovati klinički značajne poremećaje funkcije štitne žlijezde, s posebnim naglaskom na njihove učinke na embriofetalni razvoj. Analizirani su i učinci na plod lijekova koji se koriste u liječenju poremećaja funkcije štitne žlijezde u trudnoći. Evidetno je da unatoč velikom broju lijekova koji mogu djelovati na hormone štitnjače, relativno mali broj uzrokuje teže funkcionalne poremećaje, kao npr. litij i amjodaron te preparati joda. Prije uvođenja u terapiju navedenih lijekova nužno je učiniti funkcionalne testove štitnjače s ciljem utvrđivanja temeljnog odnosno početnog stanja žlijezde. Nakon toga, potrebne su kontrole svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće. Prema današnjim saznanjima, primjena lijekova indiciranih u liječenju hipertireoze u majke kao što su propiltiouracil i metimazol odnosno u liječenju hipotireoze kao što je levotiroksin nije kontraindicirana u trudnoći i dojenju. Postoji određeni rizik za javljanje poremećaja funkcije štitnjače u djeteta kao i drugih anomalija te su stoga neophodne redovite kontrole majke i djeteta, ali generalno se smatra da uz uvjet adekvatnog monitoriranja terapije, korist liječenja majke nadilazi potencijalne rizike za plod.

štitnjača; trudnoća; fetus; prijenos kroz posteljicu; lijekovi

nije evidentirano