hrvatski

Tumori središnjeg živčanog sustava u djece tijekom petogodišnjeg razdoblja u Splitu

Tumori središnjeg živčanog sustava kod djece su heterogena skupina neoplazmi koje karakterizira specifičan patohistološki tip, te različito kliničko ponašanje i manifestacija. Predstvljaju jednu od najčešćih tema rasprave u modernoj medicini zbog velikog udjela u humanoj patologiji. U vremenskom razdoblju 2009-2013. Kliničkog odjela za dječiju hematologiju, onkologiju, imonologiju i medicinsku genetiku, Klinike za dječje bolesti, KBC Split hospitalizirano je 14 993 pacijenta, od ovog ukupnog broja 40 pacijenata je primljeno sa dijagnozom tumora središnjeg živčanog sustava. Iz ovog istraživanja izuzeto je troje pacijenata zbog nedostatne dokumentacije. Našem straživanju cilj je bio prikupiti, statistički obraditi i prikazati koliko je od ukupnog broja hospitalizirane djece sa dijagnozom tumora središnjeg živčanog sustava operirano na Kliničkom odjelu KBC Rebro, Zagreb, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb i Klinika za dječje bolesti „Klaićeva”, Zagreb. Naše istraživanje pokazalo je da učestalost tumora središnjeg živčanog sustava je približno jednaka, tj. da nema statistički značajne razlike u spolu. Povraćanje je najčešći prvi simptom. Glavobolja je na dugom mjestu, a epilepsija na trćem mjestu po učestalosti. Radiološki nalaz je kod dvadeset bolesnika bio točan ili približno točan u procjeni patohistološkog nalaza dok kod sedamnaest bolesnika navedeni su važni radiološki nalazi bez procjene patohitološkog nalaza. Većina primarnih tumora središnjeg živčanog sustava su smješteni u malom mozgu a ostali u ventrikularnom sustavu mozga, medulli omblongati, velikom mozgu i ponsu. Astrocitomi niskog stupnja malignosti predstavljaju 22% svih primarnih tumora središnjeg živčanog sustava, drugi po redu su primitivni neuroektodermalni tumori (16%), dok ependimomi zauzimaju treće mjesto (13%). Patohistološki nalaz nije napravljen u 24% slučaja. Tijekom petogodišnjeg razdoblja (2009.-2013.) većina pacijenata je operirana u Zagrebu (21), a samo pet pacijenata u Splitu. Neoadjuvantna kemeoterapija i/ili radioterapija bila je indicirana kod šest pacijenata a četiri pacijenta su upućena samo na onkološko praćenje. Nakon neurokiruruškog tretmana deset pacijenata je ostalo na postoperativnoj terapiji u Zagrebu (kemoterapija i/ili radioterapija), a dvanaest se vratilo u Split na prethodno spomenuti postoperativni tretman. Statistički rezultati našeg istraživanja sugeriraju kako je važno razviti kvalitetan i ambivalentan centar gdje se pacijenti sa tumorom središnjeg živčnog sustava mogu učinkovito liječiti i pratiti jer su onkološka praćenja, postoperativne kontrole te adjuvantna radioterapija i kemoterapijski protokoli dugotrajniji i češće indicirani.

tumori; središnji živčani sustav; djeca; Split

nije evidentirano