hrvatski

Stjecanje međunarodnopravne osobnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991.

Nastanak Republike Hrvatske kao subjekta međunarodnog prava nije vezan uz njezino međunarodno priznanje, nego uz stjecanje onih prava i dužnosti na njenom teritoriju koja su ranije pripadala federaciji kao cjelini. Pitanje kada je Republika Hrvatska postala subjektom međunarodnoga prava se tako svodi na pitanje datuma stjecanja pune suverenosti, sukcesije, ili - što je važnije - na pitanje o efektivnosti neovisne vlasti. Prema mišljenju iznesenom u ovom radu Republika je Hrvatska kao subjekt međunarodnoga prava nastala 25. lipnja 1991. donošenjem državnopravnih akata o suverenosti i samostalnosti, implicitno i neovisnosti, uz faktičku efektivnost vlasti. Brijunskom deklaracijom 7. srpnja 1991. je Predsjednik Republike Hrvatske preuzeo međunarodnu obvezu o neprimjenjivanju akata od 25. lipnja na rok od 3 mjeseca. Sabor, koji je isključivo nadležan o tome donijeti odluku, odgodu nije nikada usvojio. Ovdje se radi o sudaru međunarodne pravne obveze i internoga prava. Skloni smo prednost dati međunarodnom pravu i usvojiti gledište da je primjena odluka zaista i odgođena. Učinak Brijunske deklaracije se može promatrati dvojako: nije nastao povratak na ranije stanje i gubitak međunarodne pravne osobnosti Republike Hrvatske. Nije nastala ni nova sukcesija. Brijunskom deklaracijom se nisu poništili akti o neovisnosti države, oni su i dalje ostali na snazi. Prema drugom, jednako uvjerljivom gledištu, Hrvatska se na rok od tri mjeseca vratila u status federalne jedinice SFRJ. Nije primjenjivana puna suverenost i neovisnost. Drugo i konačno stjecanje međunarodnopravnog subjektiviteta je 8. listopada.

Hrvatska; suverenost; neovisnost

nije evidentirano