Zajednička sigurnosna i obrambena politika europske unije prema Lisabonskom ugovoru (CROSBI ID 213752)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Rudolf, ml., Davorin
hrvatski
Zajednička sigurnosna i obrambena politika europske unije prema Lisabonskom ugovoru
Zajednička vanjska i sigurnosna politika Europske unije normirana je Ugovorom o Europskoj uniji (Mastrihtskim ugovorom) 1992. Do tada zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku države članice EU bile su prepustile Sjevernoatlantskom savezu (NATO-u), uz skromnu ulogu Zapadnoeuropske unije (WEU). Lisabonski ugovor Europske unije čine izmijenjeni i dopunjeni temeljni akti Unije – Rimski ugovor iz 1957. i Mastrihtski, a stupio je na snagu 1. prosinca 2009. U njemu se nalaze i odredbe o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU. Ta politika oblikuje se postepeno, i ona može, na koncu, dovesti do zajedničke obrane Unije. U radu analizira se i članak 7. Ustava Republike Hrvatske, kojim je određeno da se državama saveznicama u slučaju agresije na njihov teritorij pomoć Hrvatske može uputiti (nakon određenoga postupka i odluka u najvišim organima državne vlasti), što znači i ne mora. Prema mišljenju autora takva ustavna odredba nije u skladu s Sjevenoatlantskim i Lisabonskim ugovorom, jer pomoć se mora uputiti.
Lisabonski ugovor; sigurnost; obrana; postepeno oblikovanje; Ustav Republike Hrvatske.
nije evidentirano
engleski
Common european security and defense policy under the Lisbon treaty
nije evidentirano
the Lisbon Treaty; safety; defense; gradual policy shaping process; the Constitution of the Republic of Croatia
nije evidentirano