hrvatski

Konstitucija svijeta života i povijesnost svjetova

Svojim novim pojmom “svijeta života” Husserl je prvi put u povijesti filozofije problematizirao nešto što do tada nije smatrano nekim posebnim problemom jer je sam svijet, kao ono prvotno dano i samorazumljivo, bio naprosto previđan kao neki specifični problem. Tu se radi o činjenici da mi oduvijek živimo u nekom svijetu, a taj je svijet za nas isto tako oduvijek nešto samorazumljivo, ali također ne- propitano tlo svih naših pitanja, promišljanja, jer sva se naša znanstvena postignuća svode i izvode te zadobivaju smisao iz toga svijeta života. Husserlov je cilj bio učiniti razumljivom tu samorazumljivost, a s kojom mi oduvijek prihvaćamo bitak svijeta. U tome je stajalištu uspostavljena opstojnost “konkretnog svijeta” u kojemu živimo, stoga se sve njegove interpretacije, bilo mitologijske, znanstvene ili filozofijske, zbivaju na tlu svijeta života, tj. vraćaju se i pripadaju izričito ili posredno tom konkretnom svijetu. Zadaća je fenomenologije protumačiti i analizirati tu samorazumljivost bitka konkretnog svijeta, a upravo na temelju takvih uvida Husserl može govoriti o ideji jedne ontologije svijeta života.

Husserl – svijet života ; svijet kao horizont ; zavičajni svijet ; strani svijet ; ontologija svijeta života

nije evidentirano