Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Novi mozaici naroda u "Novim poredcima". Migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća (CROSBI ID 12454)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Karakaš Obradov, Marica Novi mozaici naroda u "Novim poredcima". Migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2014

Podaci o odgovornosti

Karakaš Obradov, Marica

hrvatski

Novi mozaici naroda u "Novim poredcima". Migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća

Drugi svjetski rat pokrenuo je migracije mnogih etničkih i nacionalnih skupina, a razlozi su bili brojni, od ideološko-političkih, rasnih i nacionalnih do vjerskih. Uspostavljanje novih država i političkih sustava, nerijetko pod okriljem Njemačkoga Reicha i Kraljevine Italije, dovelo je do progona pojedinih nacionalnih/etničkih skupina. Tijekom rata odvijali su se i razni pregovori država o razmjeni stanovništva te preseljavanja u evakuacijama stanovništva zbog ratnih djelovanja i otpremanje brojnoga stanovništva na prisilni rad. Na području novouspostavljenih država i okupiranih područja djelovali su pobunjenički/oslobodilački pokreti, s nacionalnim i različitim političkim predznacima, što je uglavnom dovodilo do građanskih ratova, pa je mnogo stanovnika živjelo u izbjeglištvu i zbjegu. Na hrvatskom području ratno je razdoblje bilo obilježeno obračunom vlasti NDH s političkim, rasnim, nacionalnim/etničkim i vjerskim skupinama, a važan pokretač prisilnih migracija bili su i predstavnici Njemačkoga Reicha i Kraljevine Italije. U poslijeratnom razdoblju na jugoslavenskom, i hrvatskom, području iseljavanje i protjerivanje bili su oblik kažnjavanja poraženih u ratu te način na koji se država rješavala "nepoželjnog" stanovništva i političkih protivnika. Kako je Drugi svjetski rat obilježio razdoblje obuhvaćeno u knjizi, može se zaključiti da su se migracije stanovništva tijekom ratnih sukoba i neposredno nakon rata u pravilu odvijale u prvom redu zbog političko-ideoloških, vojno-strateških i humanitarnih te ekonomskih razloga. Oni se kao pokretač isprepleću kod mnogih tipova migracija. Primjerice iseljavanja, nerijetko temeljena na raznim dogovorima o "razmjeni stanovništva", protjerivanje, izbjeglištvo, otpremanje na prisilni rad i kolonizacija imali su političko- ideološke, vojne i ekonomske razloge za spomenute tipove migracija. Vojno-strateški i humanitarni razlozi inicirali su preseljavanje u evakuacijama koje su se provodile kao mjera onemogućavanja novačenja, posebice muškoga stanovništva, u neprijateljske vojne postrojbe i sprečavanja pružanja pozadinske potpore neprijateljskoj vojsci, kao i zbog poštede civilnoga stanovništva od ratnih nedaća. Ekonomski razlozi dijelom su prisutni kod kolonizacije stanovništva, dijelom kod dobrovoljnoga prijavljivanja stanovništva za odlazak na rad u Njemački Reich i u nekim slučajevima kod poslijeratnoga iseljavanja stanovništva. Kombinacije su mnogobrojne i potvrđuju, kao i obično, da prošlost čine "sive zone" i "granični slučajevi", koji ne umanjuju odgovornost sustava, politika i pojedinaca koji su krojili migracijske tokove, nego usmjeravaju pozornost na ljude i nedaće koje su ih zadesile. Državne vlasti stvarale su i pisale predloške na temelju kojih su se neke migracije trebale odvijati, primjerice kolonizacija i iseljavanje odnosno razmjene stanovništva. No ni ti, uvjetno rečeno, "zakonski okviri" nisu bili zalog "legalnosti", "urednosti" i "humanosti" migracija, osobito tijekom ratnih sukoba. Ugovori o razmjeni stanovništva sklapani tijekom rata i u poraću u pravilu su nastojali definirati broj iseljenika, ali ne nužno, a sporno pitanje uvijek je bila njihova imovina, pokretna ili nepokretna. Kod razmjene stanovništva problem imovine većinom se rješavao na bazi reciprociteta. Predložak za kolonizaciju koju su provodile državne vlasti tijekom rata i u poraću bio je vođen, osim socijalnim, i političkim motivima. Svaka vlast ispravljala je "nepravdu" prethodne kolonizacije, razvlašćivala bivše privilegirane i dodjeljivala zemlju svojim privilegiranima. Kolonizacijom su vlasti rješavale i socijalne i ekonomske probleme "pasivnih krajeva". Migracije kao što su izbjeglištvo, protjerivanje i dijelom preseljavanje u evakuacijama samo uvjetno rečeno nisu imale pisanu podlogu koja ih je započinjala. S obzirom na to da su te migracije bile motivirane političko-ideološkim i vojnim razlozima, programi političkih opcija koje su bile na vlasti te javno mišljenje, posebice tisak, koje su kontrolirale, bili su svojevrsna pisana osnova za protjerivanja, izbjeglištvo te život u zbjegu kojim je civilno stanovništvo samoinicijativno sprečavalo stradavanje. Dobrovoljne i prisilne migracije stanovništva tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću na hrvatskom području uklapaju se u istodobne i istovjetne europske pojave. Posebnosti su postojale u ratnom razdoblju, vezane za građanski rat koji se odvijao na području NDH i političko- ideološku te vojnu podvojenost unutar hrvatskoga naroda (pristajanje uz ustaški pokret, posebice njegovu državotvornu ideju, uz Komunističku partiju ili uz građanske političke stranke, osobito HSS), zatim za doseljavanje Slovenaca, neautohtone manjine na hrvatskom području, te iseljavanje, protjerivanje i negiranje Srba koji su prema odluci 3. zasjedanja ZAVNOH-a 1944. dobili položaj konstitutivnoga naroda u Hrvatskoj. U poslijeratnom razdoblju jugoslavenske su komunističke vlasti pojedine nacionalne/etničke skupine smatrale nepoželjnima, pa i remetilačkim faktorom u novoj državi, te su bile sklone rješenjima koja su uključivala i neke tipove migracija (iseljavanje i protjerivanje). Manjinske skupine na hrvatskom području, osobito Židovi i Nijemci, nakon raznih tipova migracija i stradanja pretežno su se stopile s većinskim stanovništvom, svodeći svoj uži nacionalni identitet na "kriptoidentitet" kao oblik mimikrije koja je bila zalog boljeg društvenog prihvaćanja. Politički sustavi u ratu i poraću, u skladu sa svojim predodžbama o "Novim poredcima", slagali su i svoje "mozaike naroda". U ratnoj i poratnoj hrvatskoj zbilji odvijale su se drame s mnogim tragičnim scenama u kojima su ulogu imale sve nacionalne/etničke skupine. U kolonama, transportima i natovarenim konjskim zapregama pojedinci i obitelji napuštali su svoje domove, nerijetko ostavljajući cjelokupnu imovinu i odlazeći u neizvjesnost. Ti su migracijski tokovi Hrvata, Srba, Slovenaca, Židova, Nijemaca, Talijana i Mađara prouzročili potresne sudbine pojedinaca i obitelji te utjecali na nacionalnu/etničku, vjersku i demografsku sliku kao i na društvene, socijalne i kulturne prilike u Hrvatskoj.

migracije; Drugi svjetski rat; poraće; Hrvati; Srbi; Slovenci; Židovi; Nijemci; Talijani; Mađari

-

engleski

THE NEW MOSAICS OF NATIONS IN THE “NEW ORDERS”. MIGRATIONS OF THE POPULATIONS ON CROATIAN TERRITORY DURING THE SECOND WORLD WAR AND THE POSTWAR PERIOD

nije evidentirano

migration; Second World War; postwar period; Croats; Serbs; Slovenians; Jews; Germans; Italians; Hungarians

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Hrvatski institut za povijest

2014.

978-953-7840-26-6

423

objavljeno

Povezanost rada

Povijest