hrvatski

BRIGA HRVATSKIH FRANJEVACA ZA BOLESNE ČLANOVE OD XVII. DO XIX. STOLJEĆA

U kontinentalnom su dijelu Hrvatske u razdoblju novoga vijeka franjevci pripadali trima višenacionalnim pokrajinama sve dok se 1900. nisu okupili u današnju jedinstvenu Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Riječ je o Hrvatsko-kranjskoj provinciji na zapadu, Provinciji sv. Ladislava na sjeveru i sv. Ivana Kapistranskoga u istočnom dijelu kontinentalne Hrvatske. Kako je samostanu u Zagrebu, glavnom gradu Banske Hrvatske, pripadalo prvo mjesto u pokrajini sv. Ladislava, opravdano je pretpostaviti da su život i zakonodavstvo u toj pokrajinskoj zajednici utjecali i na život i zakonodavstvo u drugim dvjema provincijama u kontinentalnoj Hrvatskoj. Svakako je činjenica da te dvije provincije nisu izgradile svoje zakonodavstvo do mjere u kojoj je to učinila Provincija sv. Ladislava. Gradila ga je prema tzv. Sambukanskim konstitucijama, tj. prema općemu franjevačkom zakoniku koji je 1663. objavio najviši starješina Franjevačkog reda Michael Bongiorno a Sambuca. Uz druge odredbe i upute, najmjerodavniji izraz primjene Sambukanskih konstitucija su vlastiti statuti Provincije sv. Ladislava, koje ja ta pokrajinska zajednica objavila četiri puta (1687., 1749., 1768. i 1806.). To je izvrsno vrelo za poznavanje života i djelovanja franjevaca Provincije sv. Ladislava u mnogim pitanjima pa tako i u skrbi za vlastite bolesne članove. Ovaj rad predstavlja odredbe tih statuta o toj brizi. Budući da je samostan u Virovitici na području Slavonije, opravdano je i ovaj prilog uvrstiti u ovu knjigu. No ima dovoljno zapisa i u arhivskoj građi samostana Provincije sv. Ivana Kapistranskoga te se iz njih može zaključiti kakva je u tim samostanima bila briga za bolesne franjevce.

franjevci; Provincija sv. Ladislava; Provincija sv. Ivana Kapistranskoga; bolesni članovi; ranjenici; bolničari; ljekarnici; poslužitelji bolesnika

nije evidentirano