hrvatski

O jezičnim identitetima u slovačkoj postnovembarskoj prozi i hrvatskim prijevodima

Polazeći od recentnih lingvističkih promišljanja dinamičnih i složenih odnosa jezičnih varijeteta i individualnih i kolektivnih identiteta, u radu se, na odabranom korpusu hrvatskih prijevoda slovačke postnovembarske proze, analiziraju jezični identiteti temeljnih govornih narativnih instanci – pripovjedača i likova te načini njihova prijenosa u književnim prijevodima. Na temelju suvremenih sociolingvističkih i translatoloških teorija, u prvome se dijelu rada predlaže pristup koji omogućava sveobuhvatan opis i tumačenje heterogenosti varijeteta i identiteta određenih dijegetičkih univerzuma slovačke književnosti nakon Nježne revolucije 1989. godine te ispitivanje mogućnosti transponiranja takve raslojenosti izvornika u ciljni sociokulturni i jezični kontekst. Budući da je u pisanom fikcionalnom narativnom diskursu, osim samoga izbora jezičnih kodova, leksik jednim od prominentnih obilježja identitetski markiranih govora, ali istovremeno i izrazito potentnim sredstvom u izvedbama (socijalnih) identiteta, analiza vokabulara kojim pripovjedači i likovi interakcijski pregovaraju i konstituiraju različite kategorije osobnih i grupnih identiteta predstavlja drugi, ujedno i središnji dio rada.

jezik ; identitet ; pripovjedač ; lik ; slovačka postnovembarska proza ; hrvatski prijevod

nije evidentirano