hrvatski

Život kao kontekst pričanja: Memorat i/ili osobna pripovijest

U izlaganju se pojedine karakteristike oblika pričanja o životu (posebno osobnih pripovijesti i pripovijesti o osobnom iskustvu) propituju u odnosu na karakteristike etabliranih tradicijskih oblika pripovijedanja posebno memorata, ali i fabulata, negativnih predaja i lagarija. Specifičnost pristupa je u tome što se priča pokušava razumjeti uzimajući u obzir ostale načine na koje je ona mogla biti ispričana, kao i razumjeti ju s obzirom na životni ciklus pojedinca, procese ontogeneze i njezinu transmisiju u obitelji i ''malim'' grupama. Ovakav pristup pokazuje kako je ''prirodne'' pripovjedne oblike u svakodnevici katkada nemoguće uklopiti u ''neprirodne'' žanrovske kategorije i kako nas klasifikacija oblika pripovijedanja u svakodnevici može ograničiti na način da, baveći se njome, počinjemo nedovoljno pozornosti obraćati na život sam kao kontekst pričanja, a previše se koncentrirati na pripovjedne okamine u kontekstu pojedine izvedbe. Takav pristup ukazuje i na problematičnost nekih folklorističkih koncepata posebno memorata.

memorat; osobna pripovijest;

nije evidentirano