hrvatski

Tvorba složenica u hrvatskom jeziku

Obogaćivanje leksika novim riječima nužno je kako bi jezik, koji uvijek mora tragati za novim, osebujnim i dinamičnim načinima izražavanja, održavao svoju živost. Tako neološku građu čine semantički neologizmi, odnosno neosemantizmi kojima jezik, dodajući novo značenje postojećim leksičkim jedinicama, čuva samosvojnost na planu jezičnoga izraza, a značenjski se obogaćuje te domaće nove riječi koje su rezultat tvorbene kreativnosti, odnosno propitivanja vlastitih izražajnih mogućnosti. Složenice, o kojima je riječ u ovome radu, pripadaju drugoj skupini. Iako slaganje kao način nastanka novih riječi nije svojstven hrvatskom jeziku, iz hrvatskih jednojezičnih rječnika koji su objavljeni nakon 1990. godine ekscerpiran je korpus složenica koji implicira propitivanje tradicionalnih stavova o tom tvorbenom načinu. Tako se u radu utvrđuje kakva je struktura novih složenica u hrvatskom jeziku i ima li odstupanja od stanja zabilježenog u hrvatskim gramatikama, kakav je omjer broja riječi koje su nastale čistim slaganjem, odnosno složeno-sufiksalnom tvorbom te koje su se podvrste složenica pojavile i kakav je njihov utjecaj na tvorbeni sustav hrvatskoga jezika u cjelini.

slaganje; složenice

nije evidentirano