hrvatski

Arheologija i 14C, predavanje

Određivanje starosti materijala metodom radioaktivnog izotopa ugljika, 14C, je vrlo pogodna metoda za apsolutno datiranje materijala organskog porijekla starosti do oko 40000 godina. U živim bićima uspostavljena je ravnoteža između gubitka 14C uslijed radioaktivnog raspada i nadoknađivanja iz atmosfere. Nakon smrti organizma prestaje i izmjena tvari, pa se koncentracija 14C smanjuje radioaktivnim raspadom, te je moguće odrediti koliko je vremena proteklo od smrti organizma. Osnovne pretpostavke za uspješnost 14C metode su: stalna i jednolika produkcija 14C u atmosferi, jednolika raspodjela izotopa 14C u biosferi, poznato vrijeme poluraspada izotopa 14C, poznata aktivnost 14C u uzorku u trenutku prestanka izmjene tvari s okolinom, te da nakon smrti organizma - odnosno nakon prestanka izmjene tvari - nema naknadne kemijske ili izotopne izmjene s ugljikom iz okoline. Zbog nejednolike produkcije 14C u atmosferi u prošlosti, potrebno je vršiti tzv. dendrokronološku korekciju izmjerene 14C starosti, kako bi se dobila točnija starost materijala. Ukratko će se prikazati rad Laboratorija za mjerenje niskih aktivnosti na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a bit će predstavljena i neka od važnijih arheoloških datiranja izvršenih u Laboratoriju (Vučedol, Liber linteus Zagrabiensis, Sv. Donat u Zadru, Muzej grada Zagreba, kao i datiranja raznih uzoraka iz Siska). Na kraju, pokušat će se sagledati suradnja 14C i arheologije u budućnosti.

arheologija; 14C datiranje; Sisak

nije evidentirano