Presađivanje kosti u alveolarni greben pacijenta s rascjepom: od koštanog defekta do zubnih implantata (CROSBI ID 214756)
Prilog u časopisu | pregledni rad (znanstveni) | međunarodna recenzija
Podaci o odgovornosti
Vuletić, Marko ; Knežević, Predrag ; Jokić, Dražen ; Rebić, Jerko ; Žabarović, Domagoj ; Macan, Darko
hrvatski
Presađivanje kosti u alveolarni greben pacijenta s rascjepom: od koštanog defekta do zubnih implantata
Rascjep usne i nepca najčešći je prirođeni deformitet kraniofacijalne strukture. Orofacijalni rascjep znatno utječe na kvalitetu života – na estetiku, funkciju te na dentalni razvoj i rast lica, a ima i psihološki učinak. Glavni razlog za njegov nastanak jest nekompletno spajanje facijalnih nastavaka od četvrtog do desetog tjedna gestacije. Zatvara se alveolarnim koštanim presatkom kirurškim postupkom nazvanim osteoplastika, a zlatnim standardom smatra se autogena kost s kriste ilijake. Presađivanje može biti podijeljeno u dvije faze: primarnu i sekundarnu. Defekt alveolarnog grebena obično se rekonstruira između sedme i jedanaeste godine i često je povezan s razvojem korijena maksilarnog očnjaka. Nakon uspješnog zahvata defekt rascjepa je zatvoren, ali nedostaje zub. Zatvaranje toga prostora ortodontskom terapijom uspješno je u 50 do 75 posto slučajeva. Ako to nije moguće, zub koji nedostaje može se nadomjestiti na tri načina: protetskim mostom, transplantacijom zuba i dentalnim implantatom. Dentalnom je implantatu zadatak držati protetski nadomjestak, prevenirati atrofiju kosti i zadržavati augmentacijski materijal u području rascjepa. Unatoč tomu što je autologna kost s kriste ilijake zlatni standard, nije idealni izbor za rekonstrukciju alveolarnog defekta. Kao alternativni koštani materijal može se upotrijebiti morfogenetski protein (BMP). U ovom članku želi se objasniti morfologija rascjepa, povijesna saznanja, kirurške tehnike i mogućnosti implantoprotetske rehabilitacije.
rascjep usne ; rascjep nepca ; alveolarna kost ; usađivanje nadomjestka ; koštani morfogenetski proteini ; zubni implantati ; zubne proteze ; ortodontsko zatvaranje prostora
nije evidentirano
engleski
Alveolar Bone Grafting in Cleft Patients: from Bone Defect to Dental Implants
Rascjep usne i nepca najčešći je prirođeni deformitet kraniofacijalne strukture. Orofacijalni rascjep znatno utječe na kvalitetu života – na estetiku, funkciju te na dentalni razvoj i rast lica, a ima i psihološki učinak. Glavni razlog za njegov nastanak jest nekompletno spajanje facijalnih nastavaka od četvrtog do desetog tjedna gestacije. Zatvara se alveolarnim koštanim presatkom kirurškim postupkom nazvanim osteoplastika, a zlatnim standardom smatra se autogena kost s kriste ilijake. Presađivanje može biti podijeljeno u dvije faze: primarnu i sekundarnu. Defekt alveolarnog grebena obično se rekonstruira između sedme i jedanaeste godine i često je povezan s razvojem korijena maksilarnog očnjaka. Nakon uspješnog zahvata defekt rascjepa je zatvoren, ali nedostaje zub. Zatvaranje toga prostora ortodontskom terapijom uspješno je u 50 do 75 posto slučajeva. Ako to nije moguće, zub koji nedostaje može se nadomjestiti na tri načina: protetskim mostom, transplantacijom zuba i dentalnim implantatom. Dentalnom je implantatu zadatak držati protetski nadomjestak, prevenirati atrofiju kosti i zadržavati augmentacijski materijal u području rascjepa. Unatoč tomu što je autologna kost s kriste ilijake zlatni standard, nije idealni izbor za rekonstrukciju alveolarnog defekta. Kao alternativni koštani materijal može se upotrijebiti morfogenetski protein (BMP). U ovom članku želi se objasniti morfologija rascjepa, povijesna saznanja, kirurške tehnike i mogućnosti implantoprotetske rehabilitacije.
cleft lip ; cleft palate ; alveolar bone grafting ; bone morphogenetic proteins ; dental implants ; dental prosthesis ; orthodontic space closure
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
Podaci o izdanju
Povezanost rada
Kliničke medicinske znanosti, Dentalna medicina