hrvatski

Pokušaj premjeravanja

Za mnoge eksperimentalne, procesualne i takozvane 'neprikazivačke' postupke, koji se najčešće povezuju uz konceptualne umjetničke strategije, specifična je upotreba fotografije. Spomenimo ontološka istraživanja kojima se nastoji doznati što je fotografija, pristupe koji njeguju analitički odnos prema mediju, zatim prakse koje su rezultat želje da se imenuje bitnost samog medija (noema), radove koji naglašavaju tautološku prirodu fotografije, transformacije iz dvodimenzionalnih ravnina u plastično tijelo – objekt i knjigu, radikalne udare na fotografske kanone i nesnimljenu, elementarnu fotografiju nastalu izravnim intervencijama na fotopapiru. Od 60-ih godina nadalje medij se pokazao prikladnim za prijenos idejnog procesa, pri čemu se u teoriji i kritici sve učestalije spominje generativna, nereprezentacijska, performativna, pa čak i neadekvatna fotografija. Fotografija se pokazala izuzetno važnom za razumijevanje prirode umjetničkih radova koji uključuju tekst, ali i raznovrsnih 'konstrukcija' i 'uprizorenja'. Na taj način fokus se izmješta izvan uobičajenog prikazivačkog karaktera imanentnog mediju, dok je proširenje na misaone procese pridonijelo važnim promjenama u percepciji fotografije. Značenjski aspekt nije bilo moguće zadržati unutar samog kadra. U procijepu između viđenog i spoznatog fotografija više nije mogla opstati kao vizualni dokaz. Stoga promjene nastale pojavom konceptualne umjetnosti, koja je na izvjestan način 'oslobodila' fotografiju i omogućila joj samostalan umjetnički razvoj, i dalje smatramo važnima, a njihovim recentnim odjecima posvećujemo izložbu Arhivi, preraspodjele i premjeravanja. Polazište naših istraživanja nisu dokumenti događaja, već fotografija kao zasebni element djela, koja je svojevremeno postala izazov 'analfabetima' (W. Benjamin) koji se moraju pripremiti za razumijevanje budućnosti: fotografija kao samostalno djelo, subjekt sebe same. Nove i inovativne strategije djelovanja – samoprezentacija, procesualnost, osobni manifesti, umjetnost tijela, happeninzi ; eksperimenti provođeni u svrhu analitičkog propitivanja medija, odmak od prikazivačkog statusa umjetničkog djela i upotreba anonimnih fotografija preuzetih iz tiskanih medija, privatnih i javnih arhiva – karakteriziraju brojne autorske strategije koje se javljaju posljednjih desetljeća. Njihov 'konačni rezultat' bit će, uz ostalo, fotografija čija zadaća više nije zadržavanje pozornosti na onom što je netko vidio, nego osobit način aktiviranja drugih i drugačijih aspekata ostataka njezine estetske vrijednosti. Na temelju poticaja započetih 60-ih godina suvremenu praksu ne reprezentira stvaranje predmeta, nego oslobođenje oslobađanje od njih. Interes autora usmjerava se prema značenjima koja se nalaze iza predmeta, jer u prvom planu nije materijalizacija. Autorski postupak može biti i uputa o izradi djela, informacija od čega se ono sastoji i što se s njim događalo za vrijeme i nakon izvedbe. Konstituiranje slike postalo je izazov u razdoblju inovacija karakterističnih za "povijest sadašnjeg ". Uloga promatrača također se promijenila: uvođenjem sekvence aktivira se način gledanja, nesmetano se traga za sličnostima, uspoređuje se ono što se vidi i stvaraju se moguće poveznice. Upute koje su im pritom ponuđene gledatelji mogu, ali i ne moraju preuzeti. Fotografija postaje vrstom koordinate koja funkcionira poput odjeka nekog događaja ili odsutnog umjetničkog rada, poput kanala kojim se posreduje konceptualizacija i realizacija određene zamisli. Prema Weibelu, ona egzistira podijeljena unutar četiri velike skupine: fotografije kao dokaza iritacije, kao oslobađanja fotografskog mehanizma, kao prisvajanja i kao okidača asocijacija. Ona navodi gledatelja na proširenje pogleda, na razvoj kritičke svijesti, utječući konačno i na ubrzanje spoznajnog procesa. Zahvaljujući dugogodišnjem djelovanju Camere Austrie moguće je istraživati i nadovezati se na fotografske koncepte koji počivaju na konstitutivnim temeljima konceptualne umjetnosti, među koje ubrajamo analitičke akcije, istraživanja pozicija, značenja i odnosa, subjektivne iskaze, registre ideja i arhive neizravnih referencija. 'Beznačajne' i naizgled apsurdne informacije postaju dijelovi složenih umjetničkih izjava koje oduzimaju ili mijenjaju identitet stvarnosti. Od ozbiljne, čuvane zgrade, repozitorija napisanog, izgovorenog i stvorenog čiji ustroj svjedoči (i) o statusu zajednice koja ga je osnovala, do individualnih 'zbirki' čije je stukture nemoguće jednoznačno odrediti, jer ovise o brojnim pojedinačnim, za korisnike često nedostupnim odlukama – arhivi su podložni mnogim preraspodjelama i premjeravanjima. Bez njihovog njihova postojanja razumijevanje događaja, sjećanje, pa čak i povijest nemogući su ; s druge strane, njihova je praksa uznemirujuća. Arhivalije koje su potencijalnim korisnicima pružene na uvid naizgled mogu biti organizirane kao trajna forma, no možemo li biti sigurni u narativ na koji nailazimo? Jesu li arhivi stvarni, ili su podložni manipulacijama? Istražiti i otkriti, dokumentirati i organizirati – forma je arhiva u rukama umjetnika podatna. Ponekad se radi o repozitoriju osobnih odluka čiji raspored destabilizira temelje na kojima počiva uobičajeno razumijevanje sadržaja. Možemo li se snaći u tim često paralelnim zbivanjima, shvatiti odluke koje su prethodile njihovom njihovu ustrojavanju? Fluidno prolaženje kroz vrijeme odlika je suvremene umjetnosti, 'nelojalne svetinjama' iz ranijih vremena koje su sputavale i priječile kretanje. No suvremeno vrijeme karakterizira druga vrsta nepokretnosti, ovisne o ekonomskim odnosima koji blokiraju mnoge izbore. Novi sustavi kruti su zbog "otpuštenih kočnica" i pretjerane fluidnosti (Z. Bauman) ; pokazuje se nedostatak zgrada u kojima su nekad bile smještene kontrolne točke sustava. Je li utjeha u pojedinačnim arhivima moguća i poželjna? I kako se u njima klasificira vizualni sadržaj u odnosu na sav ostali?

fotografija, arhiv, konstrukcija, medij, vizualni dokaz, konceptualna umjetnosti

Katalog izložbe ”Arhivi, preraspodjele i premjeravanja (tekstovi paralelno na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku). Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 9. 9. - 2. 11. 2014. ; Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, 6. 11. - 30. 11. 2014. ISBN 978-3-902911-10-0 (Camera Austria) ISBN 978-953- 7371-13-5 (Hrvatski fotosavez)