hrvatski

(Ne)poznavanje dizajna državne zastave među hrvatskim građanima

Tijekom veljače do svibnja 2013. godine provedeno je kvalitativno istraživanje o hrvatskim nacionalnim simbolima na namjernom uzorku od 85 građana i građanki diljem Hrvatske. Pitanja su pokrivala značenja i upotrebu 27 različitih grupa simbola suvremene hrvatske države i društva, u svakodnevnom životu hrvatskih građana, uključujući, naravno, i hrvatsku državnu zastavu. Simboli su u istraživanju bili operacionalizirani kao komunikacijska sredstva koja se sastoje od tri ključna dijela: predmetnog dijela (odnosno onoga što se označava, označenika), idejnog dijela (onoga što označava, označitelja) ; (de Saussure, 1986) i značenja. Primjerice, zastava nije simbol. Zastava nije niti komad platna s određenim dizajnom (predmetni dio) niti ideja državne zastave pridana tom predmetu. Zastava je uvijek simbol nečega. Odnosno, uz komad platna i ideju državne zastave tu su uvijek i značenja koja im se pridaju: domovina, djedovina, različite asocijacije vezane za zastavu u različitim kontekstima, poput zastave na kninskoj tvrđavi ili zastave pokraj one Europske unije na zgradama vlade na Markovu trgu... No, iako je naglasak u ovom empirijskom istraživanju bio upravo na značenjima koja hrvatski građani pridaju hrvatskim nacionalnim simbolima, ispitano je bilo i opće poznavanje simbola, njihova predmetnog i idejnog dijela, između ostalog i poznavanje dizajna hrvatske državne zastave. Time se željelo utvrditi u kolikoj su mjeri hrvatski građani uopće educirani o simbolu kojem pridaju značenja - edukacija koja ovisi kako o političkim i intelektualnim elitama zaduženima za očuvanje, promoviranje i distribuciju simbola, tako i o građanima samima, kao aktivnim članovima nacionalnog kolektiva, nacije i nacije-države.

nacionalni simboli; hrvatska državna zastava; značenja; mikro-sociologija

nije evidentirano