hrvatski

Digitalni repozitoriji znanstvenih informacija i e-znanost

U posljednjih dvadesetak godina znanstvena praksa znatno je izmijenjena zahvaljujući razvoju informacijske i komunikacijske tehnologije, ponajviše zahvaljujući digitalnim tehnologijama koje su promijenile načine kojima znanstvenici obavljaju znanstvena istraživanja, prikupljaju i analiziraju podatke tih istraživanja, objavljuju radove i komuniciraju sa svojim kolegama. Posljedice tih promjena osobito su vidljive u objavi i pohrani znanstvenih radova u digitalnom obliku kao i pohrani podataka znanstvenih istraživanja. I radovi i podaci pohranjuju se sa svrhom ponovne upotrebe. Mogućnosti koje digitalne tehnologije nude znanosti nisu do kraja realizirane upravo u sferi stvaranja informacijskih izvora kao podrške znanosti. Digitalne tehnologije također su omogućile suvremenoj znanosti pristup još većoj količini rezultata prethodno provedenih znanstvenih istraživanja tj. akumuliranom znanstvenom znanju koje je bilo komunicirano u prvom redu uz pomoć tradicionalnog sustava znanstvenog objavljivanja utemeljenog na tiskanim publikacijama koji je jamčio da će buduće generacije znanstvenika moći napredovati na temeljima rada svojih prethodnika. Sadašnja globalna dostupnost znanstvenih sadržaja u digitalnom obliku stvara temelje za nove oblike znanstvenih istraživanja koja su kvalitativno različita od tradicionalnih načina upotrebe znanstvenih publikacija i podataka znanstvenih istraživanja. U Europi se takav oblik funkcioniranja znanosti naziva e-znanost, a u Sjedinjenim Američkim Državama kiber znanost. Takav se oblik znanosti odvija u eri informacijskog obilja koje je postavilo zahtjeve pred postojeću praksu očuvanja, odabira, evaluacije, izdvajanja, opisa, katalogiziranja i provjere informacija za potrebe obrazovanja, učenja i znanosti. Kako sadašnja količina objavljenog znanstvenog znanja nadilazi mogućnosti pojedinih znanstvenika da sami identificiraju i upotrijebe sve relevantne znanstvene informacije potrebne u njihovim istraživanjima, suvremena znanost započela je potragu za novim vrstama podrške očuvanju znanstvenih publikacija i podataka znanstvenih istraživanja. Znanosti je potreban novi oblik digitalnog informacijskog izvora koji će pružiti podršku postojećim i budućim istraživačkim naporima. Takva podrška u obliku digitalnih informacijskih izvora trebala bi prikupljati sve objavljene i neobjavljene znanstvene radove i znatno unaprijediti pristup do sada akumuliranom znanstvenom znanju. Odgovor na potrebe znanstvene zajednice dali su stručnjaci računalnih i informacijskih znanosti u obliku digitalnog repozitorija. Digitalni repozitorij je digitalni arhiv rezultata znanstvenog rada određene znanstvene discipline ili znanstvene ustanove. Digitalni repozitoriji služe kao informacijski izvori znanstvenih publikacija, polu-publikacija i publikacija koje tek trebaju biti objavljene kao i izvori doktorskih disertacija i starijih brojeva najvažnijih znanstvenih časopisa kako bi ostvarili načela očuvanja znanstvenih informacija: dugovječnost / trajnost, odabir, kvaliteta, integritet i pristup znanstvenim informacijama. Digitalni repozitoriji stoga znanstvenoj zajednici nude velik potencijal za ubrzavanje razvoja znanstvenog komuniciranja. Pitanje je kako na najbolji način iskoristiti mogućnosti digitalni repozitorija u Hrvatskoj u koristi znanstvenika i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj.

znanstveno komuniciranje; digitalni repozitoriji; e-znanost

nije evidentirano