hrvatski

Kazališni amaterizam ili važna karika koja popunjava praznine glavne kazališne struje

Govoreći o svrsi kazališnog amaterizma često se spominju sociološki razlozi: ljudi se bave nečim višim od pukog materijalizma, nečim što ih raduje i oplemenjuje, a tako se i oživljava život zajednice što je naročito važno u ova naša individualizana vremena samoće. U odnosu na profesionalno kazalište uvriježeno je mišljenje svrhe kazališnog amaterizma stvaranje i odgoj kazališne publike. Međutim u Hrvatskoj postoje i vrlo važni kazališni razlozi postojanja kazališnog amaterizma, dapače njegovo postojanje je usko povezano i važno za postojanje i profesionalne glavne struje! Naime, kazališni amaterizam popunjava praznine koje se u glavnoj struji dogode što mogu dokazati na primjeru osamdesetih i sadašnjem stanju. Kada je osamdesetih profesionalno kazalište bilo dramsko ali klasično, amaterizam je bio alternativan, avangardan i maštovit. Budući da je nakon sedamdesetih zavladalo u profesionalnom kazalištu „igranje na sigurno“, amateri su bili i izrazito politični odnosno subverzivni. Danas je glavna struja postdramska i redateljska, kritizerska prema društvu s likovima koji su nam ili daleki ili neprepoznatljivi, a izbačena je pozitivna emocija i katarza. Zato amaterizam čuva dramsko kazalište o svakodnevnim događanjima, likovima koje poznajemo i emociji koja nas dira. Stvarajući 150 predstava godišnje (koliko se prijavi za državnu smotru) amaterizam doista održava sve ove važne karakteristike kazališta koje su izgubljene u glavnoj struji na životu. Pa ne čudi da upravo zato amaterizam ima publiku dok profesionalnoj glavnoj struji toga nedostaje. Time se pokazuje iznimna važnost mreže festivala i seminara koju održava HSK jer bez tih poticaja djelatnost bi sigurno imala puno manje rezultata i odjeka.

kazališni amaterizam

nije evidentirano