hrvatski

HIDROGEOLOŠKI PRISTUP PROBLEMIMA VODOOPSKRBE JADRANSKIH OTOKA – PRIMJER OTOKA VISA

Otok Vis pripada skupini srednje dalmatinskih otoka. Površina mu je oko 90, 2 km2. Morfološki se ističu tri lanca brežuljaka i dvije udoline s krškim poljima. Najviši vrh je Hum s 587 m n.m. Vodoopskrba otoka organizirana je iz vodocrpilišta "Korita" koje se nalazi u centralnom dijelu otoka, u udolini koja je tektonski predisponirana. Također, na otoku su kaptirana još dva objekta: zdenac K-1 iznad Komiže i izvor "Pizdica". Kao odlučujuće hidrogeološke pojave na otoku se ističu dvije barijere: jedna u komiškom zaljevu, građena od magmatskih i klastičnih stijena, i druga, identificirana novijim istraživanjima, relativna barijera u području Dračevog, Pliskog i Velog polja. Budući da je riječ o krškom vodonosniku u dinamičkom kontaktu s morskom vodom, potrebno je obaviti detaljna geološka, strukturno-geološka i hidrogeološka istraživanja s primjenom hidrogeokemijskih metoda uz korištenje prirodnih kemijskih i izotopnih obilježivača u različitim hidrološkim i vegetacijskim uvjetima. Raspored oborina u ovom području izrazito je nepovoljan sa stajališta napajanja vodonosnika, jer su sušna razdoblja obično vrlo dugotrajna. Time je, zapravo, definiran osnovni problem: potrebe za vodom su najveće onda kada vode ima najmanje. Tijekom ljetne turističke sezone kada je stanovništvo udvostručeno i potrebe za vodom značajno povećane, količine otočke podzemne vode pogodne za vodoopskrbu i irigaciju ubrzano se smanjuju. Ponekad nedostatne količine vode uzrokuju katastrofalne posljedice i redukcije. Ljetni nedostatak vode predstavlja ozbiljan ograničavajući čimbenik za daljnji razvoj turističkih potencijala, kao i za razvoj poljoprivrede na otoku.

otok Vis; podzemna voda; vodoopskrba; krš; utjecaj morske vode

nije evidentirano