hrvatski

Jačanje konkurentskih sposobnosti sektora tekstila i kože kroz zadrugu kao organizacijsku formu

Konkurencijske sposobnosti nisu definirane samo kroz superiorniju tržišnu potražnju proizvoda, pojedinih poduzeća ili gospodarske grane već tržište kao evaluator ukazuje na bolje ili lošije osmišljene ekonomsko–tehničko–organizacijske preduvjete konkurentnosti na mikro i makrorazini. Vlasnička tranzicija i organizacija poslovanja su u sektoru tekstila i kože u Hrvatskoj bila primarno interesno usmjerena prema većim poduzećima uhodane tehnologije i većeg kumuliranog kapitala. Ostale moguće organizacijske forme, kao preduvjeti veće sektorske konkurentnosti, ostale su izvan domena interesa i utemeljenja istih. Temeljne tranzicijske pravno vlasničke forme bile su društva kapitala (dionička društava ili društava kapitala s ograničenom odgovornosti). Tek kasniji poslovni neuspjeh - pad sektorske konkurentnosti i stečajevi - djelomično ukazuju na propust i nužnost ostalih vlasničko-organizacijskih oblika, kao što je to primjer zadružnog organiziranja preko zadruga kao njegovih nositelja odnosno trećeg vlasničkog puta prikladnog za gospodarski manje snažne pojedince i vlasnički razjedinjene subjekte, nudeći alternativu jačanja sektorske konkurentnosti, čak i na globalnom tržištu

Konkurentnost; zadruga; sektor tekstila i kože

nije evidentirano