engleski

Dalmatian illuminated manuscripts written in Beneventan script and Benedictine scriptoria in Zadar, Dubrovnik and Trogir

Disertacija je interdisciplinarna studija (povijest umjetnosti, paleografija) dalmatinskih rukopisa i fragmenata pisanih beneventanom koji se čuvaju ili su porijeklom iz Zadra, Dubrovnika i Trogira. Osim uvodnog, zaključnog i analitičkih poglavlja, sadrži listu svih beneventanskih rukopisa i fragmenata koji se čuvaju ili su porijeklom iz Dalmacije, te opsežni katalog dalmatinskih rukopisa i fragmenata koji se razmatraju u dizertaciji. U dijelu koji se bavi analizom zadarskih rukopisa iz kasnog jednaestog stoljeća koji se čuvaju u kolekcijama izvan Hrvatske, a po stilskim značajkama oslika tvore homogenu grupu (Oxford: Bodleian library ; MS. Canon. Liturg. 277, MS.Canon. Bibl. Lat. 61, Budimpešta: Madžarska akademija znanosti, K. 394) glavni je naglasak na stvaranju precizne tipologije slikanih inicijala i prijenosu njihovih prototipova iz Montecassina i Apulije, posredstvom benediktinaca. Komparacije s velikim brojem montekasinskih i apulijskih rukopisa pokazuju da, usprkos jasno izraženoj vezi s apulijskom produkcijom sredine jedanaestog i kasnog jedanaestog/ranog dvanaestog stoljeća, najstariji zadarski rukopis posjeduje veliki broj prototipova montekasinskog porijekla iz desetog i ranog jedanaestog stoljeća, a u najmlađem rukopisu dolazi i do kopiranja starijih zadarskih rukopisa odnosno do stvaranja “lokalnih prototipova”. Utvrđuju se kontinuitet i lokalne posebnosti skriptorija samostana Sv. Krševana u Zadru. U dijelu koji se bavi beneventanom u Dubrovniku, koji u svojim zbirkama čuva najveći broj beneventanskih fragmenata u Dalmaciji (uz manji broj onih koji posjeduju inicijale), naglasak je na praćenju evolucije beneventanskog pisma od okrugle beneventane koja se koristila u kasnom jedanaestom stoljeću do uglate varijante trinaestog stoljeća. Daju se argumenti za postojanje benediktinskog skriptorija u samostanu Sv. Marije na Lokrumu, a kao ključan argument za postojanje beneventanske pismenosti uzima se grupa tvz. “lokrumskih falsifikata” pisanih beneventanom koje se paleografski analiziraju i datiraju s nekim izmjenama u odnosu na stariju literaturu. U poglavlju koje se bavi oslikanim rukopisima pisanim beneventanom iz trinaestog stoljeća koji se čuvaju u Trogiru, iznosi se teza da je konzervativnost vidljiva u značajkama iluminacije, pismu i samom izboru liturgijske knjige (evanđelistar, epistolar) namjerna i deklarativna da bi upućivala na bogatu benediktinsku tradiciju. Usporedba sa suvremenim materijalom sličnih konzervativnih značajki dopunjuje iznesenu tezu.

manuscripts; illuminated initials; Beneventan script; scriptoria; Dubrovnik; Zadar; Trogir; scribes; workshops

nije evidentirano