hrvatski

Fizikalno kemijska svojstva mora na uzgajalištima u marikulturi

Marikultura je djelatnost proizvodnje zdrave hrane, u hrvatskoj bi mogla imati još veću ulogu u razvoju ruralnih priobalnih zajednica od one koju ima danas. No, povećanje proizvodnje ribe u kavezima prati zabrinutost javnosti za ekološka pitanja, što upućuje na potrebu odgovornijega pristupa razvoju i upravljanju ovim sektorom, iako mnogi negativni učinci koji se prepisuju nisu znanstveno dokumentirani. Kavezni uzgoj ribe u Republici Hrvatskoj jedna je od važnijih gospodarskih djelatnosti. Postavljanjem kaveza za uzgoj se mijenja kakvoća morskog okoliša, a radi što manjeg narušavanja biostabilnosti donesene su mjere zaštite okoliša. Ocijenjeno je da su rizici eutrofikacije, u jednom oligotrofnom moru kakav je Jadran, posve mali. Negativni ekološki učinci su mogući na lokalnoj razini, posebno ako se kavezni uzgoj odvija u geomorfološki neprikladnim zonama i ukoliko je zbog upravljanja uzgajališta na djelu veliki rasap hrane. Utjecaj emisije dušika i fosfora što ih proizvodi riblja farma u obliku fecesa ili nepojedenih ostatka hrane nema veće značenje za morski ekosustav i općenito je od male važnosti u usporedbi s unosom što ga čine drugi korisnici obalnih resursa. Što se tiče uzgoja tuna, ako nije korektno lociran i vođen, može rezultirati onečišćenjem, bilo zbog nepojedene hrane i metabolita ili tijekom izlova i pripreme za tržište. U najvećem broju slučajeva problem nastaje zbog nepoželjnih mirisa tijekom ljetne sezone i zamašćenosti morske površine ako se nekontrolirana širi izvan granica uzgajališta. Morske vodene mase na površini Zemlje su prosječno jednakih fizikalnih i kemijskih svojstava, koje su u međusobnoj vezi. Posve je razumljivo da na sudbinu otpada umnogome utječu okolišni čimbenici kao što su horizontalni transport i dinamika izmjene vodenih masa, ali također i stratifikacija temperature, slanosti, svjetla itd.

marikultura; kavezni uzgoj ribe; okoliš; hrana; fizikalno – kemijske promjene

nije evidentirano