hrvatski

Stabilnost titanatnih nanožica u vodenom mediju

U novije vrijeme pripravljaju se titanatni nanomaterijali različite morfologije kao što su nanočestice, nanocjevčice, nanolistovi i nanožice koji privlače veliku pažnju zbog jedinstvenih fizikalno-kemijskih svojstava. Uspješnost primjene takvih materijala, kao i moguća toksičnost ovisi o veličini čestica i njihovoj agregaciji, tj. stabilnosti u mediju. Na proces agregacije utječe koncentracija samih nanomaterijala, pH, ionska jakost i sastav medija (prisutnost iona i organskih tvari). Stabilnost čestica najčešće se određuje praćenjem promjene njihove veličine s vremenom. Za većinu metoda kojima se određuje veličina čestica potrebno je pripremiti suhi uzorak te se ne može odrediti utjecaj medija. Zbog svoje pouzdanosti, brzine i nedestruktivnosti, dinamičko raspršenje svjetlosti uobičajena je metoda za određivanje veličine čestica izravno u suspenziji. U ovom radu istražena je stabilnost titanatnih nanožica u vodi i vodenim otopinama različitih elektrolita (natrijev klorid, natrijev hidrogenfosfat i fosfatni pufer) pri različitim pH (5, 4 i 7, 4). Osim navedenog, istražen je i utjecaj koncentracije nanožica. Titanatne nanožice sintetizirane su alkalnom hidrotermalnom sintezom. Stabilnost u redestiliranoj vodi i otopinama elektrolita istražena je mjerenjem veličine čestica metodom dinamičkog raspršenja svjetlosti tijekom 24 sata. Dobiveni rezultati pokazali su da se utjecaj koncentracije titanatnih nanožica, prisutnost elektrolita i pH mogu objasniti DLVO (DerjaguinLandauVerweyOverbeek) teorijom.

dinamičko raspršenje svjetlosti ; stabilnost ; titanatne nanožice

nije evidentirano