hrvatski

Učestalost i distribucija patoloških promjena kralježnice starohrvatske i suvremene hrvatske populacije

Uvod. Današnje znanstvene spoznaje o razvoju i distribuciji specifičnih i degenerativnih promjena na osteološkim ostacima ljudske kralježnice kroz povijesna razdoblja, usmjerena su na rezultate bioarheološke i antropološke analize lokomotornog sustava sagledanog sa aspekta patoloških promjena funkcionalno-anatomskih i biomehaničkih odnosa. Takve promjene u arheološkoj i suvremenoj populaciji daju uvid u uvjete života, svjedoče i dokazuju o utjecajima svakodnevnih aktivnosti individua i otvaraju pitanja o stvarnim uzrocima njezinih nastajanja i zdravstvenim aspektima tih populacija. Pokazatelji tih promjena su Schmorlove hernije i osteofiti. Podaci u suvremenoj populaciji govore da je učestalost pojave Schmorlovih veća kod muškaraca dok je lokalizacija Schmorlovih hernija najčešća u području torakalne i lumbalne kralježnice, a pojava osteofita učestalija je u starijoj životnoj dobi. Materijali i metode. Bioarheološko istraživanje provedeno je u Centru za antropologiju HAZU-a i uključilo je ukupno 5210 uzoraka kralježaka od kojih je 2810 uzoraka istraženo s tri arheološka nalazišta Dalmacije: Radašinovci-Vinogradine, Velim-Velištak i Nin- Ždrijac, iz razdoblja od 7. - 9. stoljeća i 2400 suvremenih hrvatskih uzoraka kralježaka iz baze podataka Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, KBC „Sestre Milosrdnice“ u Zagrebu. Obrada osteološkog materijala uključila je analizu uzoraka prema segmentima kralježnice i prema kralješku. Učinjena je statistička obrada deskriptivnim i inferencijalnim metodama (hi-kvadrat test, t-test), sa statističkom značajnošću P<0, 05. Rezultati. Analiza prema kralješku pokazala je za Schmorlove hernije u arheološkim starohrvatskim uzorcima učestalost 16, 2%, za osteofite 22, 8%, dok je u suvremenim hrvatskim uzorcima učestalost Schmorlovih hernija 20, 7%, a osteofita 94%. Distribucija Schmorlovih hernija učestalija je u starijoj životnoj dobi kod uzoraka suvremene hrvatske populacije za razliku od arheoloških uzoraka, dok su istu distribuciju po dobi imali i osteofiti, ali u obje grupe uzoraka. U arheološkoj starohrvatskoj populaciji značajan je izostanak Schmorlovih hernija na cervikalnim uzorcima (0%), i značajna je prisutnost osteofita u suvremenim hrvatskim uzorcima za cervikalne uzorke (100%) u odnosu prema arheološkim (24, 9%). U suvremenim uzorcima nije bilo značajne razlike po spolu, za razliku od arheoloških uzoraka. Zaključak. Arheološki starohrvatski uzorci pokazali su manje patoloških promjena kralježnice prema suvremenim hrvatskim uzorcima i dokaz su posljedica razlike uvjeta života koji imaju utjecaj na zdravlje starohrvatske i suvremene hrvatske populacije.

Schmorlove hernije ; osteofiti ; kralježnica ; antropologija ; starohrvatska populacija

nije evidentirano