hrvatski

Politička i društvena tranzicija kao tema suvremene hrvatske proze

Suvremena hrvatska proza oblikuje se u velikoj mjeri modelima koji se mogu prepoznavati kao mimetički tako da se u kritici neprecizno nastoji obuhvatiti terminima "stvarnosne" ili "urbane proze". Premda se deklarativna mimetička nastojanja u tekstovima raznoliko artikuliraju, može se primijetiti kako dobar dio ove književne proizvodnje na neki od načina nastoji uspostaviti odnos prema izvanknjiževnoj stvarnosti. Političke i društvene promjene nakon devedesetih godina 20. stoljeća predstavljaju vrijeme povijesnih prijeloma izazovnih za tematiziranje suvremenosti. Istraživanje se temelji na analizi tridesetak suvremenih proznih tekstova, romana i srodnih oblika. Imajući u vidu složen odnos stvarnosti i književnosti u radu se nastoji pristupiti dijelu korpusa tekstova koji tematizira upravo tranzicijsku sadašnjost. Prva razina analize, metodološki usmjerena na poetološke i narativne značajke tekstova, upućuje na zajedničke elemente, probleme i teme u tekstovima koji zatim otvaraju okvir za interpretacijske poteze s šireg polja humanistike, u prvom redu kulturalnih studija. S epistemološkim okvirom književne teorije i humanistike obuhvatit će se nekoliko problemskih žarišta koja opisuju konstrukciju fikcionalnog tranzicijskog imaginarija: pripovijedanje, priča, identiteti, prostori i vrijeme u tekstovima te problemi medija i medijacije.

suvremena hrvatska književnost; suvremena hrvatska proza; roman; tranzicija; modernost; ideologija; imaginarij; identitet; klasa; mediji

nije evidentirano