hrvatski

Kriza dualizma u Austro-Ugarskoj 1903. godine

Rasprava prikazuje političku krizu dualizma u višenacionalnoj Austro-Ugarskoj izazvanu jačanjem političke opozicije mađarskih magnata u Ugarskom parlamentu koja je zahtijevala da se u ugarsku vojsku uvede mađarski kao zapovjedni jezik. Taj zahtjev je implicirao razdvajanje zajedničke vojske i osporavanje zajedničkog vrhovnog zapovjednika cara Franje Josipa. Pitanje mađarskog jezika je zbog toga bilo prvenstveno političko pitanje, koje je u krajnjoj konsekvenci značilo daljnje slabljenje veza sa zapadnim dijelom Monarhije do potpunog ugarskog odcjepljenja, ali i mogućnost daljnje mađarizacije unutar ugarskih granica. Car se tome suprotstavio najavom novog izbornog zakona kojim bi mađarska manjina izgubila prevlast nad nemađarskom većinom u Ugarskoj. Podršku je dobio od liberalne stranke na čelu s Istvánom Tiszom koji je dobro procijenio da dualizam prvenstveno štiti mađarske interese u Ugarskoj. Strah od novog izbornog zakona otrijeznio je i mađarske nacionaliste pa su odustali od revizije austrougarske Nagodbe, a Car je nakon toga odustao i od provedbe zakona o općem pravu glasa u Ugarskoj vođen neposrednim političkim interesima. Iako bi upravo takav zakon pod određenim povoljnim političkim okolnostima, kojih na žalost nije bilo, mogao u perspektivi postati temelj, ne za rušenje, već za očuvanje Austro-Ugarske.

Austrougarska nagodba; car Franjo Josip I; Istvan Tisza; austrougarska vojska; zapovjedni jezik u austrougarskoj vojsci; izborni zakon u Ugarskoj

nije evidentirano