hrvatski

"Prava" muževna žena. O rodnoj transgresivnosti u Dnevniku Dragojle Jarnević

Iako je u hrvatskoj književnosti kanoniziran relativno kasno, na samom početku 21. st., Dnevnik Dragojle Jarnević pobuđivao je zanimanje brojnih povjesničara i teoretičara književnosti. Većina je njih kao problem isticala autobiografski žanr dnevnika i poistovjećivanje pripovjednog subjekta s instancom autora. Međutim, pojedina su čitanja, pozivajući se na autoričine autoreferencijalne komentare u predgovoru o istinitosti naracije, ipak bila sklona povezivanju autorice s građanskom osobom. Neka su pak čitanja dijagnosticirala “drugost” pripovjednog subjekta kao posljedicu njegove društvene isključenosti. U odnosu na spomenuta čitanja, u ovom se radu u skladu s de Manovim shvaćanjem autobiografije kao obezličenja, polazi od pretpostavke da ako je u Dnevniku i oblikovan neki pripovjedni subjekt, on koliko jest, toliko i nije autoričin dvojnik, a njegovim se uobličavanjem i razobličavanjem označava trajni otpor bilo kakvoj ideji autentičnosti. To bi bio prvi dio teze rada. Drugi dio teze povezan je s idejom subverzivnosti: ako tekst Dnevnika i pruža otpor dominantnoj kulturi, onda to ne čini sadržajem, nego retoričkim strategijama koje ne dopuštaju da se položaj subjekta naracije uglavi u nekoj od osiguranih kulturnih niša: rodnih, dobnih, spolnih, institucionalnih, klasnih ili cehovskih. U tom smislu u radu se nastoje prikazati brojne ambivalencije koje obilježavaju pripovjedni subjekt Dnevnika.

Dragojla Jarnević ; rod ; nacija ; identitet ; autobiografija

nije evidentirano