hrvatski

Primjena pomoćnih igara kao sadržaja za razvoj specifične izdržljivosti nogometaša

Nogomet je kompleksna aktivnost koja ovisi o mnoštvu faktora (Marković i Bradić, 2008). Tehničke, taktičke, i fizičke sposobnosti bitne su za uspjeh u nogometnoj igri. Faktori kao što su brzina, agilnost, jakost i izdržljivost od velike su važnosti. Tijekom nogometne utakmice igrači izvedu veliki broj različitih aktivnosti i kretnji s loptom i bez nje. Pri tome se neplanirano i nepredvidljivo izmjenjuju intervali rada visokog i niskoga intenziteta (Marković i Bradić, 2008). Za vrijeme 90 minuta, koliko najčešće traje utakmica, igrači prevale oko 10 - 13 kilometara u intenzitetu blizu anaerobnog praga ili na 80 – 90 % od maksimalne srčane frekvencije (Stolen i sur., 2005 ; Hoff i sur., 2002). Da bi igrač uspješno mogao zadovoljiti zahtjeve koje pred njega stavlja utakmica, te da bi mogao izvesti mnoštvo različitih akcija i obaviti veliki fizički rad tijekom 90 minuta (a ponekad i duže), potrebna mu je velika količina energije. Iako postoje u organizmu različiti izvori energije najveću količinu energije dobiva iz oksidativnog, odnosno aerobnoga sustava (Marković i Bradić, 2008). Iz istraživanja je vidljiva pozitivna povezanost između maksimalnog primitka kisika kao mjere aerobne snage i ukupne udaljenosti pretrčane za vrijeme utakmice, što ukazuje na važnost optimalnog treniranja aerobnog sustava (Hoff i sur., 2002). Zbog fizičkih zahtjeva igre, treneri, neprestano razvijaju sposobnosti igrača kako bi bilo omogućeno izvođenje visoko intenzivnih aktivnosti tijekom utakmice. U tu svrhu koristi se visoko intenzivni intervalni trening (eng. High Intensity Interval Training, HIIT) (Iaia i sur., 2009). Istraživanja su pokazala da se visoko intenzivnim intervalnim treningom povećava maksimalni primitak kisika, kardiovaskularni parametri kao što su veličina srca, kapacitet protoka krvi i sposobnost rastezanja arterija, što rezultira povećanjem prijeđene udaljenostitijekom nogometne utakmice, većim brojem visoko intenzivnih kretnji, povećanjem sposobnosti posjeda lopte i većim brojem ubrzanja tijekom igre (Hoff i sur., 2002 ; Iaia i sur., 2009 ; Helgerud i sur., 2001 ; Gibala i McGee, 2008 ; Laursen, 2010). Visoko intenzivni intervalni trening (HIIT) najčešće se koristi bez lopte i u ne situacijskim uvjetima. U novije vrijeme treneri sve češće koriste pomoćne igre kako bi simulirali zahtjeve HIIT-a i istovremeno utjecali na razvoj nogometnih sposobnosti (Hoff i sur., 2002). Pomoćne igre su modificirane igre koje se odvijaju na smanjenim dimenzijama igrališta, često koristeći prilagođena pravila i uključujući manji broj igrača nego u tradicionalnoj nogometnoj igri (Hill-Haas i sur., 2011). Provođenje HIIT-a kroz sadržaj pomoćnih igara je dosta istraživan, te je vidljivo da različiti brojčani odnosi, veličina terena i tehničko–taktički ili kondicijski zahtjevi mogu utjecati na povećanje ili smanjenje intenziteta pomoćne igre (Hoff i sur., 2002 ; Iaia i sur., 2009 ; Hill-Haas i sur., 2011 ; Rampinini i sur., 2007 ; Dellal i sur., 2011 ; Clemente i sur., 2012 ; Evangelos i sur., 2012 ; Hill-Haas i sur., 2008). Trenutačno, postoji određen broj informacija o tome kako se pomoćne nogometne igre mogu najbolje koristiti za istovremeno poboljšanje kondicijskih sposobnosti, ali i tehničko-taktičkih

nogomet; izdržljivost; HIIT

nije evidentirano