hrvatski

Pobačaj: istraživanje stavova studentica Sveučilišta u Zagrebu

Pitanje se pobačaja u društvu s vremena na vrijeme iznova aktualizira u javnom diskursu. U Hrvatskoj je to pitanje osobito zadnjih mjeseci ponovo izašlo pred lupu javnosti s brojnim neriješenim problemima. Premda je ono pravno legalizirano još sedamdesetih godina 20. stoljeća u bivšoj državi, pravni status toga pitanja očito nije dovoljan jamac za ostvarivanje prava na pobačaj, jer se ono u praksi ne ostvaruje bez ometanja ili čak uskraćivanja u pojedinim medicinskim institucijama. Istraživanjem provedenom u srpnju 2014. godine na uzroku studentica Sveučilišta u Zagrebu (N=530) nastojali smo utvrditi njihove stavove i mišljenja, iskustva i razloge za donošenje odluke o pobačaju te povezanost njihovih stavova o pobačaju s nekim varijablama, kao što su preferirani oblik zajednice, željeni broj djece, izvori informiranosti o majčinstvu, planiranju obitelji i trudnoći te regijom odrastanja, stupanjem religioznosti njih i njihovih partnera, kao i njihovom sklonosti seksizmu. Većina je studentica kao „opravdane“ razloge za taj zahvat navela silovanje, ugrožen život žene, ugroženo zdravlje i deformacije ploda. Premda je vrlo malo onih koje su navele da su imale pobačaj (7 ili 1, 3%), kao razloge su navele osobne, socijalne i emocionalne razloge za takav korak. Studentice smatraju da bi o pobačaju trebali odlučivati oba partnera (77, 6%), ali podjednako podijeljeno s obzirom na ne/stalnost veze. Premda studentice na općenitoj razini značajnom većinom (75, 7%) podržavaju pravo izbora žene o zadržavanju trudnoće, kao i nacionalna populacija RH u istraživanju Galić (2011) sa 75, 1%, jasno se pokazuje da religioznije studentice s izraženom željom za više djece imaju negativnije stavove o pobačaju, kao i one koje imaju religioznije partnere te one kojima je preferirani oblik zajednice s partnerom brak sklopljen u Crkvi, usprkos tome što ih većina smatra da pobačaj nije pitanje u koje bi se Crkva trebala miješati (69, 2%). Studentice koje se o majčinstvu i planiranju trudnoće informiraju kod svećenika ili duhovnih vodiča imaju najnegativnije stavove o pobačaju, zatim – u nešto manjoj mjeri – one koje se informiranje u ženskim časopisima, dok one koje se informiraju kod liječnika i medicinskog osoblja imaju pozitivnije stavove o pobačaju. Utvrđene su i određene razlike u stavovima o pobačaju s obzirom na regionalnu pripadnost. Naime, studentice koje su najveći dio svog života provele u Zagrebu imaju pozitivnije stavove o pobačaju od studentica iz Sjeverne Hrvatske, Slavonije, Dalmacije te od onih koje su odrasle izvan Hrvatske. Sklonost seksizmu studentica također je povezana s njihovim stavovima o pobačaju: što su studentice više sklone seksizmu, to su negativniji i njihovi stavovi o pobačaju. Glavni je zaključak kako su stavovi studentica Sveučilišta u Zagrebu o pobačaju podijeljeni, a njihova se heterogenost može objasniti utjecajem religioznosti i tradicionalnih vrijednosti hrvatskog društva.

pobačaj; planiranje majčinstva; reproduktivna prava; stavovi o pobačaju; studentice

nije evidentirano