hrvatski

Povijest turkoloških istraživanja u Hrvatskoj i Katedre za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

U radu se na temelju gradiva Arhiva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i relevantne literature obrađuje povijest individualnih i institucionalnih turkoloških istraživanja u Hrvatskoj. U Zagrebu je 1927. osnovana Orijentalna zbirka HAZU-a i te je godine HAZU zadužio njemačkog turkologa Franza Babingera da skuplja orijentalne rukopise u Hrvatskoj i BiH. Već iduće godine taj je posao preuzeo ruski turkolog Aleksej Olesnicki i u narednim je godinama sakupio 1966 rukopisa, 660 dokumenata i preko 500 knjiga za Orijentalnu zbirku te napisao mnoge vrijedne radove. Osim toga, Olesnicki je 1937. imenovan za profesora turskog jezika na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali je njegov rad prekinut preranom smrću 1943. Znanstvenom radu Olesnickog na turkološkom polju prethodili su radovi Ćire Truhelke početkom 20. stoljeća. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća taj rad nastavlja Muhamed Ždralović, od osamdesetih godina Nenad Moačanin, od devedesetih godina Ekrem Čaušević, Vesna Miović i Tatjana Paić-Vukić, dok se u novom tisućljeću turkološkim istraživanjima pridružuju Kornelija Jurin Starčević, Vjeran Kursar, Dino Mujadžević, Marta Andrić, Barbara Kerovec i Azra Abadžić Navaey. S druge strane, 1943. nenadano ugaslo mjesto profesora turskog jezika na Filozofskom fakultetu oživljeno je 1994. godine pokretanjem Katedre za turkologiju, kojoj je na čelu Ekrem Čaušević i na kojoj predaju i Marta Andrić, Barbara Kerovec i Azra Abadžić Navaey, dva strana lektora te vanjski suradnici s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

turkologija; osmanistika; Orijentalna zbirka HAZU-a; Ekrem Čaušević; Katedra za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

nije evidentirano