hrvatski

MUCANJE KAO NUSPOJAVA OLANZAPINA

Dva su osnovna oblika mucanja, razvojni i stečeni. Stečeni oblik ima iznenadni nastup i gotovo uvijek je povezan s velikim oštećenjem funkcije mozga, posljedica inzulta, traume glave ili tumora mozga, a također može biti uzrokovana i farmakološkim tvarima. Spazmofemija je povezana s dopaminergičkom hiperaktivnošću, te su dva antipsihotika, haloperidol i risperidon, pokazala učinkovitost u kontroli simptoma mucanja dokazanu u dvostruko slijepim studijama. Mucanje kao nuspojava antipsihotika vrlo je rijetka. Opisano je svega nekoliko slučajeva koji su bili vezani za risperidon, klozapin, olanzapin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin i flufenazin. Prikazujemo slučaj TŠ, zaprimljenog u Klinku za psihijatriju KBC Split zbog smetnji iz kruga dekompenziranog PTSP-a s izraženim Trajnim promjenama osobnosti. Zbog paranoidnih obrada realiteta, rigidne nesanice, impulzivnosti i povremenih agresivnih raptusa poradi niskog frustracijskog praga, u terapiju je uveden olanzapin, uz venlafaksin i diazepam koji su ordinirani ranije ambulantno. Nakon dva dana uzimanja 5 mg olanzapina peroralno u večernjoj terapiji javlja se mucanje. Iz anamneze doznaje se za traumu glave tijekom ratnih zbivanja, te se zbog pojave mucanja i intenzivnih glavobolja konzultira neurolog koji indicira obradu. Učini se MR i angiografija, a pacijent odbije snimiti CT glave. Obje pretrage, kao i klinički pregled neurologa isključe patološki supstrat. Po isključivanju olanzapina tijekom slijedeća četiri dana mucanje se smiruje.

mucanje; olanzapin; nuspojava

nije evidentirano