hrvatski

Empirijska analiza godišnje promjenjivosti strujanja u sjevernom Jadranu

U ovoj je disertaciji provedena klimatološka analiza strujanja u sjevernom Jadranu. Analizirane su inercijalne oscilacije, vjetrovne struje, geostrofičko strujanje te rezidualne struje. U analizi su korišteni strujornjerni podaci za četiri postaje (ukupno 22 strujornjer-godine) i hidrografski podaci mjereni u ZIM-u Rovinj, MEDATLAS baza podataka za područje sjevernog Jadrana, meteorološki podaci za. desetogodignje razdoblje mjereni u Trstu i Veneciji i dnevne vrijednosti protoka rijeke Po za razdobIje od 76 godina. Za inercijalne oscilacije je korišten analitički dvoslojni model s uključenim trenjem na piknoklini i dnu, a inverznom metodom, koristeći model, određeni su koeficijenti trenja na piknoklini i dnu. Rezultati pokazuju da su amplitude inercijalnih oscilacija minimalne zimi, a maksimalne ljeti za sve tri dubine. U povšinskorn sloju su amplitude najveće, u srednjem manje, a najmanje u pridnenom sloju. Omjer amplituda za pridneni i površinski sloj pokazuje kvalitativno slaganje s omjerom dobivenim iz dvoslojnog modela. Koeficijent trenja na dnu je k=0.429 x 10- 3 m/s i koeficijent trenja na piknoklini K=0.071 x 10-7 m/s. Za desetogodignje razdobIje mjerenja za Trst izdvojeno je preko stotinu epizoda bure i juga. Ove su epizode pokazale jasan sezonski signal; minimalna im je učestalost u ljetnim mjesecima, a maksimalna u zimskim. Srednji odziv na buru na postaji SJ107 je pokazao efekt rotora vjetra. Određeni su modovi koji opisuju dnevne vektore struja za površinski i pridneni sloj postaja SJ107 i SJ209. Prva dva moda opisuju oko 50 % ukupne varijabilnosti. Pokazalo se da prvi mod predstavlja odziv na buru, a drugi mod opisuje odziv na jugo. Učestalost javljanja ovih modova maksimaIna je u zimskom razdoblju, a minimalna u ljetnom razdoblju. Rezidualno strujanje na postajama SJ007, SJ107 i SJ209 tokom cijele godine je prema sjeveru (od sjeverozapada do sjeveroistoka), a na postaji SJ311 tokorn godine prevladava zapadni i jugozapadni smjer. Izuzetak su kolovoz i rujan kada na postajama SJ209 i SJ311 dominiraju južni smjerovi. Da bi se dobila sezonska ovisnost polja geostrofi6kog strujanja razvijena je originalna metoda računanja polja temperature i saliniteta po mjesecima za sjeverni Jadran. Iz dobivenih polja temperature i saliniteta određene su gustoće i dinamičke dubine, a za tri profila odredene su relativne geostrofičke struje. Rezultati pokazuju dva tipa geostrofičkog strujanja. U zimskom dijelu godine od studenoga do ožujka tipično je strujanje zaslađenih voda rijeke Po južno uz talijansku obalu. Tokom travnja i svibnja je prelazni period kada započinje meandriranje zaslađenih voda prema istoku i sredini bazena u sjevernom Jadranu i dolazi do razvoja ljetnog režima strujanja pri kojem se zaslađene vode šire sve do zapadne obale Istre. Usporedba geostrofičkog i rezidualnog smicanja u srednjem sloju na karakterističnoj postaji SJ209 pokazala je dobro podudaranje u kolovozu i rujnu, tj. u razdoblju inverzije. Na kraju je analiziran sezonski hod meteoroloških parametara za Trst i Veneciju, te godišnja promjenjivost protoka rijeke Po.

inercijalne oscilacije; vjetrovne struje; geostrofičko strujanje; rezidualne struje; sjeverni Jadran

nije evidentirano