Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Autoimune encefalopatije u djece: klasifikacija, dijagnostika i liječenje (CROSBI ID 217958)

Prilog u časopisu | pregledni rad (stručni)

Barišić, Nina ; Vrsaljko, Nina ; Zvonar, Vanja ; Tešović, Goran Autoimune encefalopatije u djece: klasifikacija, dijagnostika i liječenje // Paediatria Croatica, 58 (2014), 270-277. doi: 10.13112/PC.2014.47

Podaci o odgovornosti

Barišić, Nina ; Vrsaljko, Nina ; Zvonar, Vanja ; Tešović, Goran

hrvatski

Autoimune encefalopatije u djece: klasifikacija, dijagnostika i liječenje

Autoimune encefalopatije (AE) klinički se manifestiraju znakovima limbičkog ili difuznog encefalitisa, a prema etiologiji se mogupodijeliti u paraneoplastične i neparaneoplastične. Simptomi i znakovi autoimunog encefalitisa su vrlo varijabilni i najčešće uključuju glavobolju, epileptičke napadaje i nerijetko epileptički status, poremećaje kretanja (ataksiju, diskinezije, koreju, distoniju i tremor), poremećaje pamćenja, ponašanja, psihoze te različite stupnjeve poremećaja svijesti. Autonomna disfunkcija, poremećajispavanja i hipoventilacija često su dio kliničke slike. Razvoj autoimunih encefalopatija mogu osim tumorskih potaknuti i virusniantigeni, no najčešće okidači ostaju neidentifi cirani. Prema lokalizaciji antigena na koje je autoimunosni proces usmjeren, autoimunese encefalopatije dijele u one uzrokovane protutijelima na intracelularne antigene (Ma2, Hu), a koje su češće u odraslih, paraneoplastičke su etiologije i slabo reagiraju na imunoterapiju te na one uzrokovane protutijelima na površinske, odnosnosinaptičke antigene (N-metil-diaspartatni receptor (NMDAR), kompleks naponom reguliranih kalijevih kanala VGKC /LGI1) kojedobro reagiraju na imunoterapiju. Protutijela u autoimunim encefalopatijama dokazuju se u serumu i cerebrospinalnom likvoru. Ucerebrospinalnom se likvoru nalazi blaga pleocitoza i/ili oligoklonske vrpce, a nerijetko je nalaz u likvoru normalan. EEG pokazujedifuzne encefalopatske spore disritmičke promjene ili tzv. „ekstremne delta četke“ te žarišne epileptogene promjene, odnosnoparoksizmalna izbijanja u limbičkom encefalitisu. MR mozga u bolesnika s NMDAR protutijelima u pravilu je normalan ili pokazujeprolazne subkortikalne T2 hiperintenzitete, no posebno je značajan za dijagnozu limbičkog encefalitisa udruženog s kompleksomprotutijela VGKC/LGI1. Rano prepoznavanje AE-a, kao i poznavanje njegove potencijalne etiologije od izuzetnog je značenja zbogpoduzimanja cjelovitog dijagnostičkog postupka i pravodobne primjene odgovarajuće terapije.

encefalopatije; autoimuni; encefalitis; elektroencefalogram; NMDA receptor; sinaptički antigeni; pedijatrijski

nije evidentirano

engleski

Autoimmune encephalopathies in children: classification, diagnosis and treatment

nije evidentirano

encephalopathies; autoimmune; encephalitis; electroencephalogram; NMDA receptor; synaptic antigens; paediatric

nije evidentirano

Podaci o izdanju

58

2014.

270-277

objavljeno

1330-1403

10.13112/PC.2014.47

Povezanost rada

Kliničke medicinske znanosti

Poveznice
Indeksiranost