hrvatski

Tragovima Vande Kochansky-Devidé: neformalne litostratigrafske jedinice miocena Medvednice, Žumberka i Samoborskog gorja (JZ dio Centralnog Paratethysa - SZ Hrvatska)

Vanda Kochansky-Devidé postavila je temeljnu hipotezu koja glasi: “... svaka stepenica, svaki facijes i razvoj ima posebnu faunističku zajednicu ...“ (KOCHANSKY-DEVIDÉ, 1944: 269). Na tragu njezinih razmišljanja ovdje su razjašnjeni i prikazani geološki odnosi te prezentirane neformalne litostratigrafske jedinice miocenske epohe za područje sjeverozapadne Hrvatske. Na tipskim lokalitetima izdvojeno je i definirano ukupno osam formacija (Vrapče, Dolje, Pećinka, Croatica, Medvedski breg, Ozalj, Andraševec i Hum zabočki), šest članova (Bizek, Dubravica, Bolfani, Grdanjci, Vrhovčak i Jurjevčani), te dvije jedinice u rangu sloja (Nubecularija i Krnežići) (VRSALJKO, 1997, 1999, 2003). Na temelju vidljivih te pretpostavljenih vertikalnih i bočnih odnosa pojedinih „homogenih geoloških cjelina“ uspostavljeni su kriteriji za definiranje i imenovanje pojedinih miocenskih jedinica, koje se mogu kartirati i korelirati. Miocenska epoha u sjeverozapadnoj Hrvatskoj predstavljena je raznim litotipovima vezanih i nevezanih klastično-karbonatnih sedimenata: konglomerati/šljunci, pješčenjaci/pijesci, siltovi, lapori, gline, biogeni vapnenci, ugljeni i tufovi. U mnogim slojevima često se nalaze brojni primjerci makro- i mikrofosila, a najčešći su fosilni mekušci na temelju kojih se može izvršiti biozonacija miocena. Uspostavljene jedinice su korelabilne u ukupnim prostorima Paratethysa i Panonskog bazenskog sustava.

Miocen ; Paratethys ; neformalne litostratigrafske jedinice ; tipski lokaliteti ; korelacija

nije evidentirano