hrvatski

Uloga testa dubokog disanja pri otkrivanju fenomena bijele kute u refraktornih hipertoničara.

Cilj. Hipertenziju i efekt bijele kute ponekad je teško razlikovati od trajne, odnosno neregulirane hipertenzije. Današnji standard za postavljenje dijagnoze je KMAT, koji je nezamjenjiv ali kompliciran i skup postupak. U ovom istraživanju cilj je bio provjeriti specifičnost i osjetljivost jednostavnog postupka dubokog disanja (TDD) tijekom 30 sekundi u otkrivanju žilnih hiperreaktora u odnosnu na „zlatni standard“odnosno KMAT. Metode. U istraživanje je uključeno 214 nereguliranih, vanbolnički liječenih hipertoničara koji su randomizirani u interventnu (N=106) i kontrolnu (N=108) skupinu. Ispitanici interventne skupine su u 5. i 15. min izveli TDD (disali su polako i duboko 3-4 ciklusa tijekom 30 sekundi) nakon čega im je ponovljeno mjerenje tlaka. Svim sudionicima tlak je izmjeren u 5. i 15. min, obavljena su antropometrijska mjerenja, prikupljeni su anamnestički podaci i urađeno je KMAT. Rezultati. Kod sniženja sistoličkog tlaka nakon TDD od >15% koje je opaženo u 20% ispitanika zabilježena je najbolja detekcija efekta bijele kute. Specifičnost testa je 96% (95% CI 79%-100%), a pozitivna prediktivna vrijednost 94% (95% CI 72%-100%). Malo sniženje sistoličkog tlaka (<8%) iza TDD-a (osjetljivost 0, 78% i negativna prediktivna vrijednost 78, 4% ; 95% CI 64, 0–85, 9), prilično pouzdano isključuje žilne hiperreaktore. Takvih je ispitanika u našem istraživanju bilo 50, 2%. Zaključak. TDD test vrlo pouzdano prokazuje prividno rezistentne hipertoničare ako se za razgraničenje uzme pad sistoličkog tlaka >15%, a isključuje ih pri padu tlaka <8%. Preostalih 30% rezistentnih hipertoničara zahtijeva praćenje, ponavljanje TDD testa, upućivanje na KMAT ili na specijalističku konzultaciju.

efekt bijele kute; KMAT; test dubokog disanja; arterijska hipertenzija

nije evidentirano