hrvatski

Lokalna anestezija u dentalnoj medicini

Lokalni su anestetici sredstva koja reverzibilno prekidaju provođenje podražaja u perifernim osjetnim živcima na mjestu primjene. Posljedica je toga analgezija određenog područja. Lokalna je anestezija vrlo bitna za stomatološku praksu jer se s pomoću nje mogu izvesti gotovo svi zahvati u usnoj šupljini. Manje je opasna od opće anestezije, ne iziskuje opremljenost ambulante aparaturom, lijekovima i kadrovima potrebnima za opću anesteziju, a pacijent se nakon završena zahvata ne mora zadržavati. Danas se pod pojmom lokalne anestezije razumijeva gubitak osjeta u ograničenu području tijela uzrokovan inhibicijom ekscitacije živčanih završetaka ili inhibicijom procesa kondukcije u perifernim živcima, ali uz očuvanu svijest. Poznavanje instrumentarija i tehnika, kao i alternativnih te dodatnih metoda lokalne anestezije, uvjet su za postizanje bezbolnosti u pacijenata, što je danas jedan od osnovnih zahtjeva profesije doktora dentalne medicine. Osnovni instrumentarij potreban za provođenje lokalne anestezije sastoji se od štrcaljke, igle i ampule u kojoj se nalazi tekućina lokalnog anestetika te od dodatnog instrumentarija, koji se sastoji od topikalnog antiseptika, topikalnog anestetika, različitih tipova aplikatora, sterilne gaze i hemostata. Tehnike lokalne anestezije u stomatologiji općenito se svrstavaju u tri skupine: topikalna anestezija, infiltracijska i provodna anestezija. Topikalna je anestezija detaljno opisana u dijelu koji se bavi topikalnim anesteticima. Tehnika infiltracijske anestezije jednaka je i za gornju i za donju čeljust, što vrijedi i za topikalnu anesteziju. Samo se tehnike provodnih anestezija znatno razlikuju u gornjoj i donjoj čeljusti, i to s obzirom na anatomiju tog područja. Provodnom se anestezijom postiže analgezija opskrbnog područja anesteziranog živca proksimalno od mjesta deponiranja lokalnog anestetika, zato se još naziva i blok- anestezijom. U eri suvremene dentalne medicine, uz klasične tehnike lokalne anestezije poput topikalne, infiltracijske i provodnih tehnika, dobro je poznavati i alternativne i dodatne tehnike lokalne anestezije u usnoj šupljini, koje znatno olakšavaju rad u svakodnevnoj praksi. One služe kao dostupna i dostatna zamjena za klasične tehnike, ali i kao dopuna klasičnim tehnikama u slučaju postignute neadekvatne analgezije ili nemogućnosti njihove primjene. Nuspojave i komplikacije u radu s lokalnim anesteticima mogu se podijeliti na lokalne i opće, uz napomenu da su lokalne komplikacije više vezane za same tehnike davanja lokalnih anestetika, a opće su komplikacije vezane za dozu, kemijski sastav, farmakokinetiku i polipragmaziju s lijekovima ili pak primjenu u rizičnog pacijenta.

oralna kirurgija ; lokalna anestezija ; tehnike ; instrumentarij ; komplikacije

nije evidentirano