hrvatski

Projekcija kod oboljelih od PTSP-a

U ovom je radu istraživan intenzitet uporabe projekcije kod oboljelih od PTSP-a. Instrument istraživanja standardizirana je samoocjenska skala za mjerenje projekcije – Upitnik projektivnosti. Ciljnu je skupinu činilo 50 bolesnika oboljelih od PTSP-a koji su liječeni u Klinici za psihološku medicinu. PTSP je kod svakog bolesnika dijagnosticiran neovisno od strane dva psihijatra. Usporednu skupinu za koju je pretpostavljeno da predstavlja uzorak zdrave populacije činilo je 50 studenata studentskoga doma „Stjepan Radić“ iz Zagreba, izabranih metodom slučajnog izbora. Skupine su se razlikovale prema dobi, bračnom stanju i stupnju obrazovanja. Ciljnu je skupinu činilo 43 muškarca i 7 žena dobnoga raspona od 26 do 55 godina, s prosjekom od 36 godina., obrazovanja od niske kvalificiranosti do srednje stručne spreme. Usporednu je skupinu činilo 28 žena i 22 muškarca. Dobni je raspon bio od 19 do 28 godina s prosjekom od 22 godine. Razlika prema dobi između studenata i bolesnika iznosila je 14 i pol godina. Obje su skupine testirane upitnikom projektivnosti. Rezultati su statistički obrađeni Hi kvadrat testom. Između dviju skupina ustanovljena je statistički značajna razlika kod uporabe projekcije. Izmjereni intenzitet projekcije kod bolesnika bio je patološki, a kod studenata u granicama normale. Dominirajuće su obrane blisko povezane s nivoom regresije ega. Traumatizirani se ego parcijalno dezintegrira i regredira. Nakon traume, ego postiže reintegraciju funkcioniranja, ali na regresivnijem nivou. Ego se vraća starijim metodama obrane, kao što je masivna uporaba projekcije. Intenzivnu uporabu projekcije možemo razumjeti i kao regresivni pokušaj svladavanja iskustava koja nije bilo moguće integrirati na višem razvojnom nivou koji je postignut prije traumatizacije.

mehanizmi obrane; projekcija; PTSP

nije evidentirano