hrvatski

Stanje i gospodarske perspektive uzgoja zagorskog purana u Varaždinskoj županiji

Puran se na širem području Hrvatskog zagorja uzgaja od 16. st.. Nakon otkrića Novog svijeta, najvjerojatnije je iz Srednje Amerike brodovima stigao u Europu, najvjerojatnije u Španjolsku, zatim u Englesku, pa u Njemačku i Italiju odakle se proširio i u naše krajeve. S vremenom se udomaćio, nije se križao sa drugim pasminama, pa je specifičan uzgoj u malim jatima koja su veći dio života provela na otvorenom u prirodi skupljajući hranu, uvjetovao razvoj specifičnih morfoloških i fizioloških svojstava. Utjecao je na kvalitetu mesa, po čemu je zagorski puran poznat, te se smatra specijalnom pasminom u gospodarskom smislu, a u uz to ima i veliki značaj kao vrijedni element biološke raznolikosti Hrvatske. U prošlosti se ova izvorna pasmina peradi slabo izučavala, tek nešto prije drugog svjetskog rata, iako je tada predstavljala značajan izvozni proizvod tradicionalnog uzgoja u zemlje zapadne Europe. Od drugog svjetskog rata do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća zagorski puran gotovo je izumro i nestao. Svojom inicijativom i stručnošću, koncem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća, spasili su ga pojedini entuzijasti i stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Od tada se zagorski puran ozbiljnije istražuje, podupire i promovira, iako mu broj jedinki još uvijek varira na godišnjoj razini. U svakom je slučaju spašen, čak je u nekim inicijativama povremeno bio i ozbiljna robna marka kojoj, na kraju se pokazalo, treba stabilnost i kontinuitet uzgoja. Ovaj rad prikazuje stanje i gospodarske perspektive zagorskog purana u Varaždinskoj županiji.

zagorski puran; biološka raznolikost; tradicionalni uzgoj; Varaždinska županija

nije evidentirano